V R Ž E R A L E

L I V N O

ZANIMLJIVOSTI

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
  Povijest   Miša
Klikni za sliku u punoj veličini

Klikni za sliku u punoj veličini

U selu se nalaze i dva katolicka groblja: Petrića i Kliško, oba groblja imaju kapelice.   U selu se nalaze
dva nadaleko čuvena izvora «ladne vode»:
Svekar i Vojvodinac.
U selu ima oko 150 hrvatskih katoličkih obitelji.
Prezimena koja se nalaze
u selu su:
BATINIĆ, BILIĆ, ČELAR, ERANOVIĆ, JANDIJEVIĆ, KLIŠANIN, KULIŠ, MIHALJEVIĆ, MILOLOŽA, PAVLINOVIĆ,
PAVLOVIĆ;, PUĐA, SUČIĆ, ŠUĆA, VODOPIJA, ŽIVKO.

 Na krajnjem jugoistočnom
rubu livanjske općine,
i djela Livanjskoga polja,
te najvećega kraškog polja
na prostoru zapadnog dijela Balkanskog poluotoka smjesteno je selo Miši. 
Ubrojeno je u cijelinu eponima Buškog Blata,  Miši su njegov nerazdvojivi dio od najranijih povijesnih zbivanja, bilo da se radi o geološkom nastanku
ili o prvim počecima života
na zemlji.
Tipicno brdski, razbacani tip naseljenog mjesta, proteže se od Batinića Brda do Puđina Briga u duzini od 3 km.
Selo je okruženo   planinama: na jugu  Kamešnicom (1856m) te na istočnom dijelu  planinom Tušnicom (1700m), koja se sa svoje jugozapadne strane spušta u Batinića Brdo (820m)
i konačno u polje -  danas najveće umjetno jezero u Europi - Buško Jezero.
Selo Miši smješteno je
750-850 m iznad mora, ima
oštru kontinentalnu klimu
koju donekle ublažava
prodor toplog juga i 
Buškog jezera.
Tijekom stoljeca smjenjivat
ce se ovdje i Rimljani i sarohrvatski vladari, no
od XIV. stoljeca širenjem Bosne postadoše prostrani dijelovi  južne Hrvatske i do danas ostaše u Bosni i Hercegovini.
1400. god. Darovnica bosanskoga kralja Stjepana Ostoje prvi put spominje ime sela Miši («Mis»).
U Mišima se nalazi mnoštvo stecaka, mašeta, u gotovo ne prekinutom nizu pricaju o bogatoj povijesti ovoga kraja.
1723.god. selo Miši spominje
se kao prvo sjedište
prostrane livanjske zupe.
 1746.god. sjedište župe za cijelo Livanjsko polje preneseno iz Miša u Vidoše.
 

 

 

 

 

 

 

 Ovo izrazito brdsko naselje bilo je i u najstarija vremena naseljeno: ilirske gradine i grobovi - tumili svijedoce o životu svojih graditelja, ilirskih Delmata koji su i ovdje našli životni prostor za sebe i svoja stada prije više od 3000 godina.
U XV. Stoljeću Miši postaju nasljedno kraljevsko dobro, a njegov gospodar Vučihna Mratinović dat će mu poseban pečat. 
Darovnica bosanskog kralja Stijepana Ostoje izričito navodi...
"Vučina Mratinovića iz Miš".. . 
Legenda kaže da je ovdje stolovala kraljica Buga - na Bužaninu imala je i svoj grad ?!  I Tušnica mnogo kazuje.  Možda je Bugina sestra Tuga "imala čast" dati ime tom planinskom gorostasu.   Ako su to međutim samo legende, istinita je činjenica da je ovdje bilo prvotno crkveno sjedište stare livanjske župe.   Gotovo pola stoljeća odavde su bezimeni livanjski župnici obilazili svoju prostranu župu i priskakali u pomoć svom nevoljnom puku.   S njim često strahovali i djelili zajedničke muke i nevolje i kroz najteža vremena očuvali njegov nacionalni (hrvatski) identitet i kršćansku katoličku vjeru i ostavili
je u nama u trajnu baštinu.