Gdje su Hrvati prije živjeli,
ondje sada sunce prigušeno grije,
kao da ne želi ugrijati jače,
dok hrvatsko srce za povratkom plače.
Kako naše srce zaplakalo ne bi,
kad je ono, Bosno, rođeno u tebi ! ?
Kršteni smo vodom iz bosanskih rijeka,
a evo, postala si za nas zemlja
predaleka.
(ulomak)
Fra. Andrija Kačić Miošić
- Ako ne znaš na glasu viteže
Otkuda je Bergeljiću kneže
kazat ću ti pravo do istine
- Od Osika grada bijeloga
Slavio je kralja ungarskoga
Odavno je pleme Bergeljića
Viteško je kano Zrinovića.
- Kad Tatari naglo udariše,
Ungariju ravnu porobiše,
Potiraše kralja ungarskoga
po imenu Bela velikoga
- I s njim mnoge mlade ungričiće
Vitezove, bane i plemiće,
I mladoga Bergeljića kneza,
Ungarskoga na glasu viteza
- Otiđoše polju Livanjskome
Slavu dati banu bosanskome.
Tu planina visoka bijaše,
Tribanštica imenom se zvaše.
- Na njoj oni selo naseliše,
Od Tatara kada pobigoše,
Sagradiše i grad glasoviti.
Na planini puno stanoviti
- Ungarsko mu ime postaviše
'HUM bijeli' kad ga sagradiše
Posli njemu Podhum ime biše
Od Bošnjaka tako ga zoviše
- Al, pobro, do malo godina
U slovinskih vrime banovina,
Svadiše se Hrvati junaci,
Dalmatini i mladi Bošnjaci
- O kraljevstvo i o kraljevine
O države i o banovine.
Kad to vidi Kotroman-Stipane,
slavne Bosne viteže i bane
- Zove sebi kneza Bergeljića
po imenu Ostoju plemića
Ter je njemu besidio bane:
''Kupi kneže vojsku na sve strane ti ćeš biti prid vojskom vojvoda, jer te kažu viteškoga roda; Porobit ćeš Hrvatsku državu - Dalmaciju, Liku i Krbavu''.
- Kad je kneže bana razumio,
Po Bosni je vojsku prikupio,
Pak porobi Hrvatsku državu
Do Ljubljane, Liku i Krbavu
- Do Neretve župu i Primorje.
Vas do mora Kotar i Zagorje
Povrati se natrag pivajući
Vino pijuć, konja igrajući
- Lipo ga je bane pričekao,
a još lipše biše darovao
Grli njega kano svoga brata
I dade mu sokola od zlata.
- Još mu daje krilo pozlaćeno
Sve kamenjem dragim iskićeno
Darova mu Pothum i Pothumlje
Jer porobi Kotar i Zagorje
- Do Ljubljane Liku i Krbavu
od starine Hrvatsku državu:
Još mu bane poklonio biše
Mnogo sela, kako pero piše
- Od ovoga roda gospodskoga
Ungarskoga, a i Bosanskoga,
I sada se nahode knezovi
Bergeljići mladi vitezovi
- A u Splitu, gradu bijelomu,
slavu daju duždu Mletačkomu
Koji svuda jesu vojevali
I gradove silne uzimali
- Od njega su bili vladaoci
koluneli, duždovi vojnici;
Od njega su kavaliri bili,
gospodstvo su na sablji dobili
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
'Pisma od knezova kuće
gospodske Bergeljića'
- Fra. Andrija Kačić Miošić -
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
jer nosimo tvoju u očima sliku,
i sve uspomene koje vežu za te,
kao naša sjena kroz život nas prate.
Prate nas još gorke uspomene rata,
Bosne neće biti bez Hrvata.
BOSANSKI HRVATI *
Prošla su stoljeća, teška i jadna,
za Hrvatski narod, za drage nam pređe.
Stjerali nas ponovno do ruba,
i ponovno po svojoj volji kroje međe.
Naše su međe krvlju omeđene,
toliko puta u prošlosti.
To govore naša tolika grobišta
i naših vitezova kosti.
Ako ostavimo sva naša grobišta,
sva svetišta i svoja zgarišta,
bez svoga zavičaja bit ćemo ništa.
BOSNO PONOSNA ! *
Progovori Bosno, progovori, mila,
čija si ti zemlja u prošlosti bila !
?
Gdje krunjeni bijahu Hrvatski vitezi,
to ne znaju sada toliki plaćeni
uljezi.
Misle da će puškom povijest izbrisati,
da će s lica Bosne Hrvati nestati.
Varaju se koji misle tako
da će Hrvat Bosnu ostaviti lako,
Hrvat u Bosni i kada pati,
ne ostavlja je, jer mu je kao
mati.
BOSNA I HRVATI *
Mnogi se trude, ali neće uspijeti,
Hrvatima Bosnu cijelu oteti.
Unatoč svim progonima
neće nas nestati,
jer Bosna je naša postojbina stara,
tvrđava kršćanstva i svećenika.
Da njih nije bilo, naših ujaka,
Bosna bi već bila za nas crna
koljevka.
I danas nam prijete hladnim grobom,
svi čija su srca ispunjena zlobom.
Oko nas kruže lešinara jata,
ali Bosne neće biti bez Hrvata.
U HRVATSKOM GNIJEZDU *
Tu su nam vjeru ostavili naši
dragi pređi,
tu na rubu Bosne, na Hrvatskoj međi.
Hrvatska je nekoć sezala do Drine
suzili su međe moje Domovine.
Skratili joj međe, ali nisu vijek,
Hrvatska će živjet vječno, zauvijek.
I mi ćemo živjeti tu kraj Buška
Blata,
jer tu smo rođeni, u gnijezdu Hvata.
DOMOVINO MILA ! *
Čuvali smo tvoje ime,
u dubini srca svog,
ti si naša ljubav vječna,
čuvao te dragi Bog !
Dok su drugi gromoglasno
tvoje ime blatili,
mi smo dostojno i časno
životom ga zlatili.
Što bismo mi bez tebe,
što bi ti bez nas ?
Ti si njiva plodna,
a mi smo tvoj klas.
Oprosti nam mati,
griješili smo, znam.
Ti nam nadu vrati
vrati srcu plam !
STIJENA *
Hrvatska je tvrda stijena,
koja ima meku ćud.
Svima koji nju mrze
bit će uzalud.
Uzalud će u životu svima biti
koji našu Hrvatsku žele pokoriti.
..........................................................................................
*Autor svih navedenih
pjesama,
označenih zvjezdicom,
je:
STIPE
(Ivo) SUČIĆ
(Podhum
kod
Livna).
- Sva prava pridržana autoru -