DOBRO    DOŠLI    NA    WEB    STRANICE    UREÐENE    ZA    VRŽERALE,   LIVNO    I    OKOLICU   !

V R Ž E R A L E      Grb

L I V N O

ZANIMLJIVOSTI  
 1.      2.                   
Vremenske  razlike

           Najnovije vijesti - New News
 

Svečano proslavljen zaštitnik Buškog Blata - Sv. Ilija  

 

 

 

Srijeda, 20 srpnja 2011


U srijedu, 20. srpnja s početkom u 11.00. sati, svečanim euharistijskim slavljem koje
je predvodio  fra. Ivan Kasalo (župni vikar u Livnu) u zajedništvu sa župnikom iz župe
Sv. Ivana Krstitelja – Podhum,  fra. Jurom Papić,  te ostalom braćom franjevcima uz
mnoštvo vjernika susjednih mjesta
(Podgradina, Vržerale, Podhum, Miši, Golinjevo …)
obilježen je hodočasnički dan posvećen  Sv. Iliji – zaštitniku Buškoga Blata, a ujedno i
cijele Bosne i Hercegovine.  Proslava blagdana  Sv. Ilije  se tradicionalno obilježava



svake godine na 'Kraljičinu nasipu' naziv za uvalu uz koju je sagrađena mala kapelica
posvećena isto-imenom i straro-zavjetnom svecuSv. Iliji Tišbijcu, te okuplja ne mali
broj vjernika iz inozemstva koji su morali napustiti svoj dom u traganju za boljim
životom, pa je ovo idealna prilika njihove nazočnosti jer je vrijeme godišnjih odmora.


  

     U homiliji misnog slavlja  fra.Ivan Kasalo  se osvrnuo na suvremenu situaciju i
razne izazove koji su pred nama danas i zamamnosti ovoga svijeta koji nam se nude,
te je tu stvarnost vrlo spretno povezao s današnjim čitanjima.  
Posebni naglasak homilije je da smo mi kršćani dužni, bez obzira gdje se nalazili,
biti sol zemlje i svjetlo svijeta – dakle istinski živjeti i svjedočiti svoju vjeru,
bez obzira o kakvim se izazovima radilo.


    
Poneki kršćani su spremni pokleknuti pred suvremenim idolima poput novca i dr.
materijalnih stvarnosti i tako se odreći svojih pradjedovskih i univerzalnih vrijednosti
- svoje vjere – koje ne mogu, niti bi smjele biti potkupljive, niti bi se mi kršćani, trebali
klanjati tim suvremenim idolima, bez obzira cijenu i njihov značaj. 



     Na kraju je  fra. Ivan  zaključio svoju propovijed u smislu da mi kršćani trebamo
imati poštovanja prema svima drugima, ali i ljubavi za svoj narod, svoju domovinu i
svoju obitelj.  Ne smijemo dozvoliti da izgubimo kompas i zaboravimo svoj identitet
svoje korijene, svoje porijeklo, te da ostanemo uvijek vjerni svome Bogu.  Moramo
biti spremni uvijek i jedino klanjati se svome Bogu: Presvetom Trojstvu u kojega smo
kršteni: Oca, Sina i Duha Svetoga – kako je to i  Sv. Ilija  priznao i prihvatio samo

stinskoga Izraelskog Boga – Jahvu



Na kraju svečanog Misnog slavlja uslijedilo je zajedničko druženje uz kapljicu i prismok.


 

                                          Tekst i foto: Juraj Grabovac
 

 

 Pogled  na  crkvicu  Sv. Ilije  i  Buško  jezero

           

Buško jezero


Buško jezero se nalazi na kraškom kraju, na nešto više od 700 metara nadmorske visine.
To je najveće umjetno jezero u Europi. Površina mu je
60 km2.
Dugo je
12,5 km: od izvora Ričine (Vrilo u Prisoju) do Sinjskog Ponora, a široko 11,5 km: od Podgradine do Mukišnice.
Ovo nekadašnje polje bilo je većim dijelom u periodu velikih kiša poplavljeno, a ponekad (kao danas) potpuno pod vodom.
Kada su bile oštre zime, gotovo uvijek bi se zaledilo.
Ljeti, kada bi bila velika suša, utihnula bi sva okolna vrela i potoci; čak bi se i Ričina na mnogim mjestima isprekidala. Vode bi ostajale samo u virovima rijeka. Buško Blato
je većim svojim dijelom bilo puno oranica i pašnjaka.
Svatko je u njemu imao svoju njivu; Zaprisap i Konopi, Matkovče i Strmne, Prike i Četvrti...
Mnoge od njih su ljudima ovog kraja bile jedini izvor materijalnih dobara. A kada je sezona rada – poglavito koševine, slio bi se silni narod buškoblatskog kraja: kosac do kosca, kupelica do kupelice.
Bez ijednog traktora ili stroja, sve se ručno radilo. Kosilo i kupilo...
Ni nepregledno prostranstvo polja, kao ni nesnosne žege, nisu mogle biti smetnjom da se dade oduška srcu: i kada se naviljci nose ili kose oštre, uz zveket kamena o metal, zaorila bi se i čuvena ganga.
Znalo bi se tada:
"to su Podhumčani...to su Prisojani..." čak bi se i klapa poznavala imenom i prezimenom.
Svi veseli i radosni, iako iscrpljeni od rada, a nerijetko i gladni, nisu bili umorni za pismu.
Natpivavali bi se tako "Bužani" od Grabovice do Podgradine,
od Liskovače do Prisoja...
Isto je bilo i na rubovima polja.
Uz naselja su bile oranice i njive.
A na njima bi se uzgajale razne žitarice i povrće.
I ovdje "u kopačima" nerijetko i po tridesetak na jednoj njivi, nije bilo
smetnji.
Uz pjesmu i šalu zaboravljalo bi se na umor, zaboravljalo bi se da je zemlja tvrda i suha. Stoga su nadmetanja, tko će bolje iskopati, bila neizostavna...

A onda kao da je sve to iznenada nekome zasmetalo.

Po mišljenju tadašnjih vlasti i "stručnjaka", Buško je Blato
"idealno mjesto za akumulacijsko jezero", stoga će se "njegove vode koristiti za hidrocentralu Orlovac u Rudi kod Sinja".
Po njihovom bi se mišljenju u tom slučaju Buško Blato moglo mnogo bolje iskoristiti.
Tako se dugogodišnja ideja okončala odlukom
(1968) da se "otvori akumulacijsko jezero".
Načinjena su ispitivanja tla i štura arheološka iskopavanja.
Odmah nakon tih pripremnih radova su sagrađene dvije brane.
Jedna je podignuta u Kazagincu
(duga 3km), a druga u Podgradini.
Konačno, izgrađeni su svi dovodni (reverzibilni) kanali vode iz Livanjskog polja i postavljeni crpno – turbinski reverzibilni uređaji. Tako je
"upornim radom ljudi i stručnjaka" stvoreno akumulacijsko jezero – najveće u Europi !
No upitajmo se je li stvaro samo to bio cilj...
Jezero je odavno tiho prozvano
"političko jezero".
Danas vode Buškog jezera služe za
pogon hidroelektrane u Rudi kod Sinja.
Svečano puštanje u rad bilo je

10. svibnja 1974.

Buško jezero teritorijalno pripada većinom
općini Tomislavgrad
(oko 75%), manjim dijelom općini Livno (oko 25%).
Iako službeno postoje te granice, jezero i cijeli ovaj kraj čine ipak jednu  nedjeljivu  cjelinu.

 

Webmaster-Jury©Vrzerale© ™ Grabovac Juraj-®  Četvrtak, 16. kolovoz 2007. god.