| |
|
Ki će nam ča, ča će nam ki
Ča se mene tiče moje Oštarije su najlipše misto na svitu. Oni ki svoje misto falidu moredu ga falit kulko ćedu al' nimadu pravo.
U Oštarija imamo svega ča nam treba. Imamo četiri dućana, četiri birtije, četiri frizerska salona, četiri mosta i crikvu.
U dućanu se ljudi najidu, u birtiji napijedu, na starem mostu otriznidu, u salonu lasi ostrižu pa se projdu u crikvu ispovidat da moru jopet u birtiju mirne duše.
Stari Marmontov most je sa crikvom poznat spomenik kulture. To kamenito zdanje je lipota Božja dok je most už njega, peko keg idu letrike, kaj ruglo pa ne znam zač ga zovu ''novi most.'' Udobar ni željeznički bliže da nam njegove rešetke ne nagrđuju okolinu i ne čepidu uši lokomotive ča ispred njega brižđidu. Onaj četvrti most od autoputa ni ne računamo da je naš,l al kad je tote nekaga.
U Oštarija je najlipše za Veliku mašu kad narod iz okoli i odočasniki dojdu na zbor. Onda je tuliko naroda da ne moreš pojt pišice da se na keg ne potrkneš, a kamo li s letrikom. Inače je u centru malo naroda osim za ferje kad je narod na urlabu.
Nima se ča delat kad se smrkne pa ožive birtije, a mladež se sabere na staremu mostu. Nikad se je pisma otud tila čut skoro do zore. |
|
|