Pčele su moja velika ljubav.
Prvi put sam pravi kontakt s pčelama imala 1977. kad sa išla na vrcanja s obiteljima Pintur i Matijašić. Moje zanimanje za pčele bilo je toliko da sam idučih 5 (pet) godina čitala stručnu literaturu o uzgoju pčela, a onda, zahvaljujući obitelji Katić, krenula u avanturu uzgoja . Započela sam s jednom košnicom. Malo po malo , ulažuči prve plaće u košnice i pribor (u to vrijeme sam mogla za početničku plaću kupiti dvije košnice) došla sam do broja devet. I onda - katastrofa. Rođenje moje kćeri stavilo je pčele u drugi plan i nisam odmah uočila američku gnjiloću - najopakiju bolest pčela. Zakon je bio jasan - uništiti. A ja revna pa poslušala zakon (neki drugi nisu bili revni koji su po dužnosti trebali biti i revniji) i ostala bez pčela i naknade. Prije nekoliko godina pokušala sam ponovo s jednim rojem, ali varoa (najopasniji nametnik) bila je brža od mene. Kako se klima toliko promijenila , odlučila sam do mirovine samo voljeti pčele. Naime, više se ne mogu naći tri, četiri dana s potpuno istim vremenskim prilikama, a ja baš radim kad su vremenske prilike najpovoljnije za rad u košnici.