čanom
dijelu sjednice Skupštine HKBS-a 8.veljače
u Zagrebu prisjetili smo se i nekih podataka iz uzbudljive i bogate
povijesti hrvatskog kickboxinga.
Hrvatski kickboxing savez je osnovan 16. svibnja 1992.
godine; dakle navršili smo 10 godina organiziranog djelovanja pod tim
imenom. Prvi predsjednik HKBS-a do 1995. je bio Vjekoslav Šafrani
ć
iz Zagreba. Od 1995. do 2000. je tu dužnost obnašao Josip Cerovec
iz Kutine, a sadašnji predsjednik je prof. Predrag Znaor iz
Malinske. HKBS je član
svjetske kickboxing federacije WAKO (World association of kickboxing
organisations). To je prvoosnovana svjetska federacija koja je danas
najbrojnija, nasnažnija, najorganiziranija i najcjenjenija. Na njezinoj
utemeljiteljskoj skupštini je bio Žarko Modrić
iz Zagreba pa je to vjerojatno jedinstven primjer da su Hrvati suosnivači
neke svjetske športske federacije. WAKO danas djeluje u 88 zemalja. Na
svjetskim i europskim prvenstvima smije nastupati samo jedan natjecatelj
iz svake države u pojedinoj kategoriji. Kickboxing šport ima 7
disciplina: semi contact, light contact, full contact, low kick, thai
kickboxing, aero kickboxing i glazbene forme.
Amerikanac Mike Anderson je 1974. godine definirao
kickboxing športska pravila. Prvo europsko prvenstvo je održano 1977. u
Be
ču,
a prvo svjetsko prvenstvo je bilo 1978. u Berlinu. Branko Žgaljardić
iz Rijeke je u Berlinu postao prvi svjetski prvak u full contactu u
povijesti. Za to je tada dobio i Nagradu grada Rijeke. Na 3. EP u Milanu
1979. dobili smo i prve europske prvake u full contactu. To su do 84 kg Branko
Žgaljardić,
a do 79 kg Branko Cikatić
iz Splita koji je godinama nakon toga bio naš najuspješniji kickboksač.
U Splitu je 1974. održana jedna od prvih kickboxing priredbi u povijesti
kada su se sastale full contact selekcije Dalmacije i ostatka Hrvatske.
Tih godina kickboxing razvijaju udruge «Budokai» koju osniva dr. Emin
Topić
iz Zagreba, «Mugendo» s Petrom Mijićem
iz Splita i «Jeet kune do» Branka Tenžere iz Splita. U Trogiru
je 1988. održano Europsko seniorsko prvenstvo u full contactu i glazbenim
formama, a Republika Hrvatska je 1997. u Dubrovniku bila domaćin
Svjetskog seniorskog kickboxing prvenstva u light contactu i low kicku.
Ivan Milinovi
ć
iz Rijeke je prvi kickboksač-junior
koji je postao svjetski prvak za tek uspostavljenu nezavisnu Republiku
Hrvatsku. On je svoje zlato osvojio 12.-20. kolovoza 1991. na WKA SP-u u
Ocean Sityu (SAD). To je bilo nekoliko dana nakon što je istu titulu
osvojio nanbudo-junior Alan Matković
u Španjolskoj. Također
valja istaknuti da je prvu zlatnu medalju u pojedinačnoj
muškoj seniorskoj konkurenciji na nekom SP-u za Republiku Hrvatsku donio
kickboksač
pok. Borislav Ilić
iz Rijeke u disciplini low kick - na WAKO svjetskom kickboxing prvenstvu
koje je 7. i 8. prosinca 1991. održano u Parizu. Jedina svjetska
profesionalna prvakinja i najbolja hrvatska kickboksačica
svih vremena je Ivana Derdić
iz Jastrebarskog. Ona je prvi put postala europska prvakinja u semi
contactu 1996. u Caorleu, svjetska prvakinja u light contactu u Dubrovniku
1997. te svjetska prvakinja u full contactu 1999. u Caorleu. WAKO svjetska
juniorska prvenstva su započela
1997. Prve svjetske juniorske prvakinje u Moskvi su bile Erna Obralić
iz Kutine i Kristina Novak iz Krapine.
Prvi pobjednici Svjetskog kupa za kadete u Debrecenu su
bile Ana Znaor iz Malinske i Ivona Roca iz Šibenika 1999.,
a Dinko Markovi
ć
iz Kutine 2002. Ana Znaor je ujedno najuspješnija športašica-kadetkinja
u cjelokupnoj hrvatskoj športskoj povijesti jer je s 12 godina starosti
vlasnica čak
5 svjetskih zlatnih medalja!
WAKO PRO svjetski i europski profesionalni prvaci u
full contactu i low kicku posljednjih godina su bili: Igor Ivoševi
ć,
Dražen Ordulj, Mladen Šteko, Ivica Čukušić,
Siniša Andrijašević,Marko Žaja i Ivica Tekić.
Pored kickboxing disciplina u kojima je
dozvoljen knock-out održavaju se borbe za svjetske i europske
profesionalne naslove u semi i light contactu. Prvi i za sada jedini
Hrvati osvajači
tih odličja
su: Roland Conar i Mirko Borković.
Mirko Borković
iz Jastrebarskog je WAKO PRO europsku titulu u light contactu izborio 16.
ožujka 1997. u Italiji. Roland Conar, član
KBŠU Malinska, je najuspješniji semikontaktaš u povijesti. Višestruki
je osvajač
svjetskih zlata u skoro svim svjetskim kickboxing organizacijama. WAKO PRO
svjetsku titulu je osvojio 15. svibnja 1999. u Italiji.
Svjetska i europska kickboxing prvenstva održavaju se
naizmjeni
čno
svake druge godine tako da Hrvatska još iz 2001. ima aktualne svjetske
prvake. To su: Zvonimir Gribl u semi contactu -74 kg (KBŠU
Malinska), Ivan Rudan u full contactu +91 kg ("Tigar"
Zagreb) i Ante Varnica u low kicku -91 kg ("Pit Bull"
Split). S tim u vezi, posebno smo ponosni da su Rudan i Varnica prvi
hrvatski športaši zbog kojih je usred Beograda 24. studenog 2001. pred
10.000 gledatelja i 18 TV ekipa odsvirana hrvatska himna i podignut
hrvatski stijeg na vrh dvorane. Prošle smo godine to u rujnu ponovili
usred Podgorice zahvaljujući
svjetskom juniorskom prvaku Seadu Pejmanoviću
iz Omišlja, a nakon toga se hrvatska himna čak
7 puta zasvirala u Budvi. Budući
da Jugoslavija više ne postoji pod tim imenom taj športsko-nacionalni
uspjeh hrvatskih kickboksača
niko više ne može ponoviti :-)
Hrvatski kickboxing je poznat u svijetu. Najpoznatiji
naš borac Branko Cikati
ć
“Hrvatski tigar”, prvi je pobjednik najcjenjenijeg thai kickboxing
turnira na svijetu koji se organizira u Japanu pod popularnim nazivom K-1.
Jedan od trenutačno
najcjenjenijih svjetskih boraca je njegov bivši učenik
Mirko Filipović
“Cro cop”. O ugledu Hrvata na svjetskoj borilačkoj
sceni govori činjenica
da je glavni tajnik HKBS-a i predsjednik sudačkog
odbora HKBS-a ing. Romeo Deša iz Omišlja nedavno izabran za tehničkog
direktora WAKO-a.
HKBS je u Hrvatski olimpijski odbor primljen 6.
studenog 1996. u svojstvo pridruženog
člana.
Od tada smo skoro svake godine po rezultatima svojih športaša na međunarodnoj
sceni najuspješniji nacionalni športski savez član
HOO-a. Te 1996. g. smo od 180 hrvatskih medalja mi osvojili preko trećine,
tj. 62! Ove smo godine još uspješniji: bez međunarodnih
turnira, koje ne uvrštavamo u ovaj popis, osvojili smo ukupno 74 medalje
(22 zlata, 22 srebra i 30 bronci), tj. dva svjetska profesionalna
zlata te na EP za seniore u Italiji 14 medalja (zlato, 4 srebra i 9
bronci), na SP za juniore u Crnoj Gori 33 medalje (8 zlata, 11 srebra i 14
bronci), na SK za seniore 8 medalje (3 zlata, 4 srebra i bronca) i na SK
za kadete 17 medalja (8 zlata, 3 srebra i 6 bronci).
Da ne bi bilo zabune i sumnje u vrijednost tih medalja
re
ći ću
Vam sljedeće:
1994. g. smo na IAKSA seniorskom EP u Riminiju imali samo jednu brončanu
medalju. 1995. g. smo na kadetskom SK u Karlsruheu bili bez medalje, a u
Kijevu na seniorskom SP smo imali samo 2 medalje (zlato i broncu). 1996.
g. smo na seniorskom SK imali 6 medalja (srebro i 5 bronci), a 1997. na
juniorskom SP 3 medalje (2 zlata i srebro). Na sva ova prvenstva i kupove
smo išli masovno kao i sada, tj. s punim autobusom, a to smo shvatili kao
ulaganje u znanje i iskustvo naših reprezentativaca i trenera. Također
treba uvažiti činjenicu da mi gotovo svaki vikend
imamo neko natjecanje jer održavamo godišnje 17 državnih prvenstava, a
pored toga sudjelujemo na SP, SK, EP i tradicionalnim međunarodnim
turnirima u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i BiH.
Isto tako imamo naš tradicionalni Božićni
međunarodni turnir u Kutini
kao i niz drugih kupova i pozivnih turnira.
HKBS u ovom trenutku ima 88 klubova-
članova,
a pored njih djeluju i županijski kickboxing savezi. Savezom upravlja
Upravni odbor koji broji 11 članova
i koji se redovito sastaje najmanje svaka tri mjeseca. Sjednica skupštine
je također redovna početkom
svake godine. Operativno upravljanje Savezom između
sjednica obavljaju predsjednik i glavni tajnik. Imajući
na umu rezultate koje sam spomenuo, te navedene aktivnosti još više na
težini dobiva činjenica
da se sve ove aktivnosti obavljaju potpuno volonterski, odnosno Savez nema
profesionalno zaposlenog niti jednog djelatnika.