Neki podaci iz povijesti hrvatskog kickboxinga:

U svečanom dijelu sjednice Skupštine HKBS-a 8.veljače u Zagrebu prisjetili smo se i nekih podataka iz uzbudljive i bogate povijesti hrvatskog kickboxinga.

 

Hrvatski kickboxing savez je osnovan 16. svibnja 1992. godine; dakle navršili smo 10 godina organiziranog djelovanja pod tim imenom. Prvi predsjednik HKBS-a do 1995. je bio Vjekoslav Šafranić iz Zagreba. Od 1995. do 2000. je tu dužnost obnašao Josip Cerovec iz Kutine, a sadašnji predsjednik je prof. Predrag Znaor iz Malinske. HKBS je član svjetske kickboxing federacije WAKO (World association of kickboxing organisations). To je prvoosnovana svjetska federacija koja je danas najbrojnija, nasnažnija, najorganiziranija i najcjenjenija. Na njezinoj utemeljiteljskoj skupštini je bio Žarko Modrić iz Zagreba pa je to vjerojatno jedinstven primjer da su Hrvati suosnivači neke svjetske športske federacije. WAKO danas djeluje u 88 zemalja. Na svjetskim i europskim prvenstvima smije nastupati samo jedan natjecatelj iz svake države u pojedinoj kategoriji. Kickboxing šport ima 7 disciplina: semi contact, light contact, full contact, low kick, thai kickboxing, aero kickboxing i glazbene forme.

Amerikanac Mike Anderson je 1974. godine definirao kickboxing športska pravila. Prvo europsko prvenstvo je održano 1977. u Beču, a prvo svjetsko prvenstvo je bilo 1978. u Berlinu. Branko Žgaljardić iz Rijeke je u Berlinu postao prvi svjetski prvak u full contactu u povijesti. Za to je tada dobio i Nagradu grada Rijeke. Na 3. EP u Milanu 1979. dobili smo i prve europske prvake u full contactu. To su do 84 kg Branko Žgaljardić, a do 79 kg Branko Cikatić iz Splita koji je godinama nakon toga bio naš najuspješniji kickboksač. U Splitu je 1974. održana jedna od prvih kickboxing priredbi u povijesti kada su se sastale full contact selekcije Dalmacije i ostatka Hrvatske. Tih godina kickboxing razvijaju udruge «Budokai» koju osniva dr. Emin Topić iz Zagreba, «Mugendo» s Petrom Mijićem iz Splita i «Jeet kune do» Branka Tenžere iz Splita. U Trogiru je 1988. održano Europsko seniorsko prvenstvo u full contactu i glazbenim formama, a Republika Hrvatska je 1997. u Dubrovniku bila domaćin Svjetskog seniorskog kickboxing prvenstva u light contactu i low kicku.

Ivan Milinović iz Rijeke je prvi kickboksač-junior koji je postao svjetski prvak za tek uspostavljenu nezavisnu Republiku Hrvatsku. On je svoje zlato osvojio 12.-20. kolovoza 1991. na WKA SP-u u Ocean Sityu (SAD). To je bilo nekoliko dana nakon što je istu titulu osvojio nanbudo-junior Alan Matković u Španjolskoj. Također valja istaknuti da je prvu zlatnu medalju u pojedinačnoj muškoj seniorskoj konkurenciji na nekom SP-u za Republiku Hrvatsku donio kickboksač pok. Borislav Ilić iz Rijeke u disciplini low kick - na WAKO svjetskom kickboxing prvenstvu koje je 7. i 8. prosinca 1991. održano u Parizu. Jedina svjetska profesionalna prvakinja i najbolja hrvatska kickboksačica svih vremena je Ivana Derdić iz Jastrebarskog. Ona je prvi put postala europska prvakinja u semi contactu 1996. u Caorleu, svjetska prvakinja u light contactu u Dubrovniku 1997. te svjetska prvakinja u full contactu 1999. u Caorleu. WAKO svjetska juniorska prvenstva su započela 1997. Prve svjetske juniorske prvakinje u Moskvi su bile Erna Obralić iz Kutine i Kristina Novak iz Krapine.

Prvi pobjednici Svjetskog kupa za kadete u Debrecenu su bile Ana Znaor iz Malinske i Ivona Roca iz Šibenika 1999., a Dinko Marković iz Kutine 2002. Ana Znaor je ujedno najuspješnija športašica-kadetkinja u cjelokupnoj hrvatskoj športskoj povijesti jer je s 12 godina starosti vlasnica čak 5 svjetskih zlatnih medalja!

WAKO PRO svjetski i europski profesionalni prvaci u full contactu i low kicku posljednjih godina su bili: Igor Ivošević, Dražen Ordulj, Mladen Šteko, Ivica Čukušić, Siniša Andrijašević, Marko Žaja i Ivica Tekić. Pored kickboxing disciplina u kojima je dozvoljen knock-out održavaju se borbe za svjetske i europske profesionalne naslove u semi i light contactu. Prvi i za sada jedini Hrvati osvajači tih odličja su: Roland Conar i Mirko Borković. Mirko Borković iz Jastrebarskog je WAKO PRO europsku titulu u light contactu izborio 16. ožujka 1997. u Italiji. Roland Conar, član KBŠU Malinska, je najuspješniji semikontaktaš u povijesti. Višestruki je osvajač svjetskih zlata u skoro svim svjetskim kickboxing organizacijama. WAKO PRO svjetsku titulu je osvojio 15. svibnja 1999. u Italiji.

Svjetska i europska kickboxing prvenstva održavaju se naizmjenično svake druge godine tako da Hrvatska još iz 2001. ima aktualne svjetske prvake. To su: Zvonimir Gribl u semi contactu -74 kg (KBŠU Malinska), Ivan Rudan u full contactu +91 kg ("Tigar" Zagreb) i Ante Varnica u low kicku -91 kg ("Pit Bull" Split). S tim u vezi, posebno smo ponosni da su Rudan i Varnica prvi hrvatski športaši zbog kojih je usred Beograda 24. studenog 2001. pred 10.000 gledatelja i 18 TV ekipa odsvirana hrvatska himna i podignut hrvatski stijeg na vrh dvorane. Prošle smo godine to u rujnu ponovili usred Podgorice zahvaljujući svjetskom juniorskom prvaku Seadu Pejmanoviću iz Omišlja, a nakon toga se hrvatska himna čak 7 puta zasvirala u Budvi. Budući da Jugoslavija više ne postoji pod tim imenom taj športsko-nacionalni uspjeh hrvatskih kickboksača niko više ne može ponoviti :-)

Hrvatski kickboxing je poznat u svijetu. Najpoznatiji naš borac Branko Cikatić “Hrvatski tigar”, prvi je pobjednik najcjenjenijeg thai kickboxing turnira na svijetu koji se organizira u Japanu pod popularnim nazivom K-1. Jedan od trenutačno najcjenjenijih svjetskih boraca je njegov bivši učenik Mirko Filipović “Cro cop”. O ugledu Hrvata na svjetskoj borilačkoj sceni govori činjenica da je glavni tajnik HKBS-a i predsjednik sudačkog odbora HKBS-a ing. Romeo Deša iz Omišlja nedavno izabran za tehničkog direktora WAKO-a.

HKBS je u Hrvatski olimpijski odbor primljen 6. studenog 1996. u svojstvo pridruženog člana. Od tada smo skoro svake godine po rezultatima svojih športaša na međunarodnoj sceni najuspješniji nacionalni športski savez član HOO-a. Te 1996. g. smo od 180 hrvatskih medalja mi osvojili preko trećine, tj. 62! Ove smo godine još uspješniji: bez međunarodnih turnira, koje ne uvrštavamo u ovaj popis, osvojili smo ukupno 74 medalje (22 zlata, 22 srebra i 30 bronci), tj. dva svjetska profesionalna zlata te na EP za seniore u Italiji 14 medalja (zlato, 4 srebra i 9 bronci), na SP za juniore u Crnoj Gori 33 medalje (8 zlata, 11 srebra i 14 bronci), na SK za seniore 8 medalje (3 zlata, 4 srebra i bronca) i na SK za kadete 17 medalja (8 zlata, 3 srebra i 6 bronci).

Da ne bi bilo zabune i sumnje u vrijednost tih medalja reći ću Vam sljedeće: 1994. g. smo na IAKSA seniorskom EP u Riminiju imali samo jednu brončanu medalju. 1995. g. smo na kadetskom SK u Karlsruheu bili bez medalje, a u Kijevu na seniorskom SP smo imali samo 2 medalje (zlato i broncu). 1996. g. smo na seniorskom SK imali 6 medalja (srebro i 5 bronci), a 1997. na juniorskom SP 3 medalje (2 zlata i srebro). Na sva ova prvenstva i kupove smo išli masovno kao i sada, tj. s punim autobusom, a to smo shvatili kao ulaganje u znanje i iskustvo naših reprezentativaca i trenera. Također treba uvažiti činjenicu da mi gotovo svaki vikend imamo neko natjecanje jer održavamo godišnje 17 državnih prvenstava, a pored toga sudjelujemo na SP, SK, EP i tradicionalnim međunarodnim turnirima u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i BiH. Isto tako imamo naš tradicionalni Božićni međunarodni turnir u Kutini kao i niz drugih kupova i pozivnih turnira.

HKBS u ovom trenutku ima 88 klubova-članova, a pored njih djeluju i županijski kickboxing savezi. Savezom upravlja Upravni odbor koji broji 11 članova i koji se redovito sastaje najmanje svaka tri mjeseca. Sjednica skupštine je također redovna početkom svake godine. Operativno upravljanje Savezom između sjednica obavljaju predsjednik i glavni tajnik. Imajući na umu rezultate koje sam spomenuo, te navedene aktivnosti još više na težini dobiva činjenica da se sve ove aktivnosti obavljaju potpuno volonterski, odnosno Savez nema profesionalno zaposlenog niti jednog djelatnika.