IGRICE

   

 

 * HOME


 *
O MENI


 *
VICEVI


 *
SMS PORUKE


 *
ANIMACIJE


 *
LINKOVI


 *
ZANIMLJIVOSTI


 *
LEKTIRA

 *  IGRICE

 
 
 

 
 

     E-MAIL
   

 

Silent Hill 2
 
 

Straha nikad dosta

 

Taman kad čovjek pomisli da se više nema čega bojati osim loše grafike, na PC stiže Silent Hill i tjera nam strah u kosti

Šećete ulicom dok se ispred vas neprestano kovitla magla koja vas sprječava da vidite dalje od dvadeset metara. Čudni mirisi šire se zrakom, gradić kao da je napušten, kad kroz maglu ugledate siluetu koja odlazi od vas. Krenete za njom, no nalazite samo tragove krvi na asfaltu. Dok vi slijedite još krvavih tragova na koje ste naišli, čujete mali prijenosni radio kako šumi nedaleko od vas. Pogledate o čemu se radi, a ispred vas se uzdigne stvorenje koje izgleda kao da ima luđačku košulju od vlastite kože koja mu je prebačena preko glave. Brzo zgrabite dasku s čavlima i umlatite stvorenje dok gaće punite probavljenim ručkom. Zona sumraka? Ma kakvi, samo još jedan dan u idiličnom gradiću Silent Hillu (dobro, bio bi idiličan da u njemu ne borave demoni i slična gamad).

Silent Hill 2 veliki je hit na PS-u 2, a treći dio jedva se čeka. Da bismo i mi mogli malo uživati u strahu i odličnoj atmosferi, europski Konamijev studio napravio je konverziju za PC svojeg velikog hita. Mora se priznati da je posao više nego dobro napravljen, pa konačni proizvod ne pati od standardnih boljki "portova". Grafički prikaz zadovoljava, a ono malo linija koje su oštre samo donosi dodatnom ugođaju - čudno zvuči, ali istina je. Najvažnija stvar kod grafičke strane je odlično osvjetljenje, tj. svjetlo koje baca baterija koju nosite na jakni. Svaki objekt ili lik će bacati sjene u realnom vremenu, što odlično izgleda. Neka stvorenja koja susrećete reagiraju na njega, pa to možete iskoristiti kao prednost. Ugasite bateriju, posvijetlite sliku na monitoru i prije nego se sluzavo stvorenje s par nogu viška snađe, opletite daskom po njegovim leđima (ako ih uopće ima). Moglo se malo više poigrati s elementom iznenađenja u kombinaciji sa svjetlom - mirno prolazite hodnikom, gledate svoju motornu pilu, kad ispred vas iskoči živinče od dva metra. No u igri se to eliminiralo sitnim radiouređajem koji proizvodi šum kad god se stvorenja tame nalaze oko vas. Doduše, moguće ga je isključiti.

 

 

Što se pak zvučne kulise tiče, jako je dobra. Tiho mumljanje, stenjanje te zvuk motorne pile stvarno pridonose atmosferi. Moramo priznati da je glazba jedna od boljih koje smo u zadnje vrijeme mogli čuti

Na stranu grafika i zvuk jer se u ovakvim igrama najviše pažnje mora posvetiti atmosferi. Taj dio igre jednostavno je poseban - za izradu igre zaslužni su Japanci, a oni stvarno znaju napraviti uvrnute igre. Od samog početka žao vam je glavnog lika, Jamesa, jer se vidi da je totalno "uništen". Cijela igra se vrti oko toga da je on dobio pismo do svoje - pazi sad - mrtve žene te dolazi u Silent Hill istražiti o čemu se radi. Nakon nekog vremena stvarno navijate da sve ispadne dobro. Napomenimo da postoji četiri ili pet završetaka, a oni se formiraju prema vašim radnjama u samoj igri. Da ne otkrijemo previše, recimo samo da pregledavanjem određenih predmeta dobivate razne završetke, od kojih je samo jedan happy end, a i to je pomalo upitno (oni koji ga vide neka se zapitaju kako je Jamesova žena umrla, tj. od čega).

Sve u svemu, odličan survival horror koji će ljubitelji žanra znati cijeniti.

 

 

Ballerburg
 
 

Recite to katapultom

 

Kako vašem susjedu reći da vam nešto na njemu smeta, a opet, ne želite mu se zamjeriti… Teško je to pitanje na koje odgovor, srećom, daje Ballerburg, softver o održavanju susjedskih odnosa katapultom, balistom, topom i trebuchetom. Zvuci Severine iz zamka preko puta? Nema problema - za takve je slučajeve i izmišljena Debela Helga…

Ballerburg je igra za koju vjerojatno nikada niste čuli. Do naših je obala doprla više zahvaljujući Providnosti, nego planskom traganju za kvalitetnim igraćim rekvizitima, ali to ne umanjuje njezinu vrijednost u globalnim i lokalnim razmjerima. Iskreno rečeno, ne znamo točno u koji bismo je žanr stavili - RTS-ova ili neki generalni žanr "ratnih igara", jer joj za RTS nedostaje neka dublja ekonomska potka (premda i nje ima), a za ratne igre joj nedostaje praktički sve ostalo - izuzev maltretiranja mrežnih i kompjuterskih protivnika projektilima iz vlastitih artiljerijskih oruđa i nešto malo magije, ne postoji nikakva druga ratna taktika.

Da budemo posve otvoreni, radi se o varijanti pretpotopnog Scortcha u kojem su se protivnici napucavali birajući pravu elevaciju hica ovisno o međusobnoj udaljenosti, visinskoj razlici i snazi vjetrova koji pušu. Za razliku od Scortcha, ovdje se koristi 3D grafika (ništa naročito, ali sasvim pristojna), zvukovi i oružja su par eona kvalitetniji, a sve je smješteno u neko magijsko srednjevjekovno razdoblje s dodatkom mikroekonomskih elemenata, kao što su podizanje farmi za uzdržavanje naše "regionalne vojne sile", raznih kovačnica i sličnih fora.

U osnovi se na koncu sve svodi na pucanje iz jednoga zamka na drugi zamak. Razna oružja koja su nam na raspolaganju spadaju u varijacije topova i katapulta - bitno je naciljati centralnu zgradu protivničkog dvorca i uporno je zasipati projektilima dok se ne sruši. Alternativno, možemo i skidati neprijateljske topove, trebuchete i katapulte (u raznim izvedbama), odnosno neke posebne građevine (kovačnica, oružarnica, financije) kako bismo onemoćali neprijateljsku ionako jadnu ekonomiju, pa tek onda navaliti na glavnu građevinu.

 

   

Dodatak topovima su i razne čarolije koje naši čarobnjaci mogu bacati na neprijatelja, a više kao kuriozitet nego kao stvarno korisno oružje spominjemo i cepelin koji u jednoj "turi" može ispustiti i jednu bombu na neprijatelja, pa pravac kući po drugu i tako unedogled…

Ako vam se igra nakon ovakvog opisa čini dosadnjikavom, ona to, zapravo, uopće nije. Ne zahtijeva preveliki mentalni napor, nema nikakvih bugova, barem koliko smo mi mogli primijetiti, a da iznenađenje bude veće, ima neke od najboljih glasova koje smo ikada čuli u bilo kojoj kompjuterskoj igri. Komentari našega pobočnika su s vremena na vrijeme urnebesni, a k tome i jako raznoliki, tako da se neće dogoditi da nakon desetak partija unaprijed znamo što će reći na koji od naših poteza (promašaja…).

Stoga, preporuka anonimnom Ballerburgu kao idealnoj igri za uredsko okruženje - modernoj varijanti potapanja podmornica ili druge brzinske razbibrige tijekom odmaranja od (teškog) uredskog rada.

 

 

Rallisport Challenge
 
 

'Šlajfajmo' do kraja

 

Reli je sport koji odvaja prave aspirante na titulu muškaraca od onih koji se osjećaju dovoljno muževnima i bez toga. Do sada su simulacije ove discipline bile rezervirane uglavnom za hard-core rulju, a Rallisport Challenge je negdje na pola puta između Need for Speeda i Colin McRae Rallyja. Začudo - uspješna kombinacija koja će se dopasti i muškarcima i aspirantima

Možemo se mi sprdati s relijem, ali koliko je to težak sport govore nam i anegdotalni neuspjesi i blamaže vozača Formule 1 koji su se par puta okušali i u njemu i - ispali zadnji papci.

Što je NASCAR Racing nasuprot jednom Colin McRaeu, ne treba ni govoriti - ukoliko u vama ima imalo zdravoga mozga i barem "pinkica" evropske krvi, CD s NASCAR-om može poslužiti isključivo kao podmetač za baklavu koju mljackamo dok vozimo Colina McRea… A kroz rupu u sredini CD-a curi nam po stolu… U redu, možda ne baš podmetač za baklavu, ali za nešto drugo - sigurno.

Sada nam u tu kategoriju simulacija relija dolazi i Rallisport Challenge, koji je zapravo četiri različite igre u jednoj. Premda je u imenu igre riječ reli, samo jedan od četiri načina igranja je reli tipa - sam protiv vremena na zadanoj stazi. Ostali tipovi igranja su utrka po zaleđenoj stazi protiv petorice protivnika (vrhunska!), brdska vožnja, te rally cross u kojemu se natječemo protiv drugih protivnika po zadanim kružnim stazama na raznim terenima.

Pored grafike koja je izvrsna (ne ukoliko imate Matroxovu Parheliju 512 - šmrc!, o tome u okviru), druga najjača stvar u Rallisport Challengeu su razne podloge na kojima se utrkujemo (njih ukupno šest vrsta) i njihovo modeliranje. Pri tome mislimo na fizikalne značajke podloga - prianjanje uz kotače, tvrdoću i ostale osobitosti, kao i sam izgled. Jedna od boljih osobina Rallisport Challengea je i simulacija ponašanja čestica, što se naročito dobro očituje u nanosima blata, snijega, leda i prašine na kotače i čitavu površinu automobila, ovisno o podlozi na kojoj vozimo.

Dobra podloga…
Razlika u ponašanju vozila ovisno o podlozi na kojoj se nalazi naročito je uočljiva na onim stazama koje se sastoje od više tipova podloga - primjerice od prašine, šljunka i asfalta. Daleko je to više od samo kozmetičkog prikaza raznih tekstura za razne tipove podloga. Tako kada s prašnjave ceste po kojoj kotači bježe na sve strane dođemo napokon na asfalt - čini se da smo se preporodili… Naša moćna "pila" drži cestu sve u šesnaest - kao da smo za nju zalijepljeni, sve dok se ponovo ne vratimo na prašinu ili (još gore) šljunak ili blato…

Vožnja po ledu je priča za sebe. Pored toga što su ledene staze s desecima raznih tonaliteta boja leda grafički impresivne, vožnja po njima se ne može usporediti niti s jednim drugim tipom staze. Ne radi se tu samo o varijaciji na opću klizavicu blatne staze ili neku varijaciju šljunka i prašine - radi se o posve novom tipu staze, kako grafički, tako i po načinu vožnje koji moramo naučiti da bismo uspjeli liznuti završnu crtu.

Bez obzira koju stazu preferirate, od njih ukupno 41 u početku su nam dostupne samo one u Quick Race načinu, a da bismo došli do rally crossa i brdskih staza, moramo pokrenuti Career Mode u kojemu moramo biti dovoljno dobri da bi se "otključale" i ostale staze i nova vozila. Vozila je ukupno 25 iz uobičajenoga spektra "nabrijanih" Audija, Subarua, Mitsubishija, Fordova, Lancia, Citroena i Opela. Ovisno o tome imaju li vozila prednji pogon ili pogon na sva četiri kotača mijenja se i njihovo ponašanje na stazi, a za svako od njih možemo posebno određivati tip guma, omjere mjenjača, tvrdoću amortizera i balansiranje kočnica.

Zanimljivo je da možemo i one staze koje smo već odvozili ponovo provesti ukoliko mislimo da možemo postaviti i bolji rezultat od onoga prvotnoga. Ako smo lošiji u drugom prolazu - važeći je zadnji, dakle, lošiji rezultat.

Fizika za nefizičare…
Da ne bi bilo zabune, Rallisport Challenge nije ultrarealna simulacija relija, a niti se pretvara da to jest. Ipak, daleko je to realnije od Need For Speeda ili neke slične perolake arkadne vozačke simulacije. Vožnja je vrlo uvjerljiva - zanošenje, proklizavanje, realno ubrzavanje i kočenje - sve je tu, na mjestu i gdje ih očekujemo.

U redu - možda bolidi malo predobro "drže cestu", ali o tome bi se dalo raspravljati. Čisto sumnjam da ostale realne simulacije daju ultrarealan model frikcije i trakcije kotača, bez obzira koliko se mi, kompjuterski "eksperti" za vožnju, zaklinjali u realizam modela.

Jedini uočljivi ustupak igrivosti na račun realizma je u oštećenjima vozila. Premda su ova vidljiva na grafičkom modelu (premda prilično blaga), nemaju praktički nikakav efekt na kasnije ponašanje vozila.

 

   

Usprkos tome, zahvaljujući kompetentnosti računalnih vozača, možete sebi priuštiti možda jednu ili niti jednu veću grešku i udes tijekom utrke. Kašnjenje koje lomovi i razbijanja uzrokuju dovoljni su da nam onemoguće dobar plasman bez obzira na to što nam vozna svojstva automobila ostaju nepromijenjena.

Gigaherci za sliku
Bez ikakve sumnje je Rallisport Challenge grafički najbolja ili barem među tri najbolje danas dostupne simulacije. Staze su vrhunski napravljene, naročito efekti poluprozirnog leda na zaleđenim stazama, ali i ostali efekti blata, kiše i prašine koja se lijepi za vozila. Vegetacija, pojedinačne vlati trave te drveće i drugo raslinje, gotovo su nevjerojatni - u rangu testa Nature u 3DMarku 2001. Publika je, valjda po prvi put u ovakvoj igri, animirana i trodimenzionalna, dok se do sada sastojala isključivo od dvodimenzionalnih tekstura ljudi koje kao da su bile "nalijepljene" na kartonske siluete.

Sve ovo dolazi uz popriličnu cijenu: računajte da je za dobro igranje potrebno imati minimalno gigahercno računalo i karticu u rangu GeForcea 3 ili sličnu. Moguće je ići i ispod ovih specifikacija, ali očekujte da ćete grafičke postavke morati bitno sniziti u odnosu na one vrhunske, koje ovdje hvalimo.

Jedina istinska mana je igra u mreži, što je već standardna boljka kod naslova koji su na PC došli s konzola, u ovome slučaju s Xboxa. Za pokretanje mrežne igre Rallisport Challenge koristi eksternu aplikaciju (browser) iz kojega biramo postavke servera i pokrećemo mrežno igranje. Nimalo nadahnuto i dodano tu tek reda radi.

Usprkos tome, pogotovu u solo igri protiv računalnih protivnika, radi se o jednoj od najboljih simulacija vožnje iz prošle godine, a u nekim segmentima (grafika, zvuk) sigurno najboljoj ikada.

Preporuka svima onima koji ne boluju od kompulzivnog realizmitisa

 

 

Robin Hood: The Legend of Sherwood
 
 

Oprezno s tajicama

 

Divan svježi zrak. Miris pečenja širi se šumom dok šerifovi ljudi traže na pogrešnoj strani. Život bi bio lijep da ne žuljaju proklete tajice…

Evo, malo predavanje odmah na početku teksta (za razliku od ostalih uvoda koji su obično vrhunska proza i pravo vrelo informacija). Strategije  obično dijelimo na one u realnom vremenu i one na poteze. Ove zadnje već dugo ne viđamo u nekim visoko budžetnim naslovima, dok RTS-ovi polako, ali sigurno gmižu dalje. No, kako je došlo vrijeme kada se svaki žanr može podijeliti na barem još dva podžanra, tako se i RTS-ovi počinju "raspadati" na dva osnovna pravca. Imamo standardne u kojim skupljamo resurse, stvaramo silnu količinu vojske i zatim rušimo i gazimo. U drugima smo, pak, osuđeni više taktizirati jer nam daju male ili nikakve mogućnosti nadopunjavanja naših redova. Dva razvojna tima profilirala su se u izradi timski nastrojenih RTS-ova: Pyro, tvorci Commandos serijala i Spellbound Studios, tvorci Desperadosa.

Kako bi nam dokazali da ne spavaju na staroj slavi, iz Spellbounda su nam servirali novi "timski" nastrojeni RTS. Dok su se Desperadosi događali tamo negdje na Divljem zapadu, radnja ove igre vraća nas dalje u prošlost. Imat ćemo priliku upoznati najvećeg, borca za pravdu ikad - Robina Hooda (dobro, hoda u tajicama, ali to radi i Batman, pa je to onda OK).

Radnja se zbiva oko 1190. godine - Engleskoj je teško, nastupio je tamni vijek. Rikard Lavljeg Srca, inače koljač kojeg je bajka digla na razinu superpozitivca, ratuje u Križarskim ratovima pokušavajući osloboditi Jeruzalem. Dok njega nema, na vlast dolazi princ John Lackland koji nemilosrdno cijedi raju. Jedini tko će stati u obranu puka, starih vrijednosti i Rikarda je Robin od Locksleyja, poznatiji kao Robin Hood.

Tijekom igre dobro ćemo upoznati njega i njegovu Veselu družinu, opljačkati mnoge poreznike i bogate trgovce, uvući se u dobro branjene dvorce...

Pljačka bogate...
Ukoliko ste zaigrali Desperadose ili Commandose, sigurno možete zamisliti kako Robin Hood izgleda. Dan vam je mali tim ljudi s kojima morate napraviti određeni zadatak. Svaki od tih ljudi je po nečemu poseban; jedan može bacati mreže, drugi ima veliki štit s kojim se brani od protivničkih strijela… Svi oni mogu se boriti na standardne načine (mač, sjekira, štap, buzdovan), ali samo kombiniranjem posebnih mogućnosti najlakše (i najzanimljivije) ćete se probiti kroz igru.

Igra je podijeljena na dva osnovna dijela - dio u Sherwoodskoj šumi i dio koji se odvija ispred ili u zamcima. U Sherwoodskoj šumi obavljat ćete misije koje će u većini slučajeva obuhvaćati pljačkanje kočija bogatih trgovaca ili presretanje debelih poreznika. Te misije su onaj lakši dio igre. U šumi su Robin Hood i društvo postavili gomilu zamki, pa se borba protiv vojnika svodi na pravodobno aktiviranje zamki, te čišćenju onih koji prežive. Inače, veliku većinu zamki aktivirate strijelama, pa zato u pljačku uvijek vodite Robina ili Veseljake opremljene strijelama. Ostale zamke uključuju rupe u koje neprijatelji mogu pasti ili velike nakupine kamena koje jači likovi mogu odroniti.

Između misija provodite vrijeme u svojem logoru. Tamo svojim Veseljacima morate odrediti poslove koje će raditi dok se vi bavite sljedećom misijom. Tako će neki raditi strijele, neki skupljati biljke za liječenje, neki izoštravati svoje "ratničke" vještine… Od tih poslova ovisi vaša kompletna igra, jer ako se ne proizvede dosta strijela, Robin si može luk zataknuti za klin.

No, nije sve tako crno - tijekom misija u zamcima s vremena na vrijeme nailazite na stvari koje koriste vaši likovi. No, to često nije dovoljno pa ne preporučujemo da se na to oslanjate. Jedino što je uvijek dobro uzimati u misijama u gradu je novac (skupljate za Rikarda, iako se priča da Robin gradi vikendicu kod Bristola). Nije dosta samo prozujati kroz misiju, nego je poželjno istražiti grad, porazgovarati s prosjacima (za par zlatnika može se puno toga saznati), naći poneki skriveni svežanj…

…da ne budu toliko bogati
U igri ćete imati prilike vidjeti šest glavnih likova, te pet tipova Veseljaka. Veseljaci su zamjenjivi, makar nije preporučljivo gubiti dobro istrenirane ljude. Što se, pak, neprijatelja tiče, susretat ćete od najobičnijih plaćenika (jako su opsjednuti novcem, što možete iskoristiti), preko vitezova u oklopima (strijele ne pomažu protiv njih), pa do konjanika. Svaki od njih reagirat će kad vidi svojeg palog druga, pa tijela koja ostavljate skrivajte dalje od neželjenih pogleda.

 

 

Zanimljivo je vidjeti igru koja može raditi i na slabijim strojevima, a dobro izgleda. U Robinu Hoodu vidjet ćete rukom crtane krajolike s pojedinim animacijama koje se bez problema uklapaju. Upotreba mnoštva boja obično izazove pretjerano šarenilo i nepreglednost, ali ovdje nije došlo to tog, neželjenog, efekta. No, zbog nedostatka bilo kakvog 3D-a, igra izgleda dosta zastarjelo, pa bi vas to moglo zasmetati.

Isto tako, malo biste se mogli požaliti na zvuk koji je daleko do savršenog. Nema detalja niti zvukova okoliša koji bi nadopunjavali atmosferu stvorenu grafikom.

Od "čiste" tehničke strane, moramo kuditi veliki bug, koji na nekim računalima koja rade pod Windowsima 98/Me čini igru neigrivom. Doduše, izašla je zakrpa za to, ali igra je mogla i bez toga.

Sve u svemu, gledate u igru za mase koja će raditi i na slabijim strojevima, neće biti preteška, ali neće ponuditi onaj poseban osjećaj koji su imali Desperadosi.

 

   Simsi u show biznisu

Electronic Arts je najavio kako planira svibnja mjeseca izdati The Sims Superstar, novi expansion pack za njihovu najprodavaniju (vjerojatno sa svim dodacima) PC igru svih vremena, The Sims. Igrači će sada moći realizirati svoje maštarije o slavi i popularnosti dok ostvaruju svoj san da postanu rock zvijezde, filmski junaci ili supermodeli te da žive životnim stilom kao poznate (razmažene) zvijezde estrade. Novi gameplay te poboljšani socijalni odnosi u potpuno novom okruženju vam donose ulaznicu za svijet (kuću ili dom) superzvijezda. Ukoliko maštate o takvim stvarima, a usput vam nedostaje nešto iz obimne Sims trakavice, posjetite Sims stranice.

 

RtCW: ET masakriran

Id Software i Activision su objavili da otkazuju jedan dio radova koji se odnose na Wolfenstein: Enemy Territory. Unatoč nadljudskim naporima talentiranih momaka, single player dio igre nije napredovao kako je bilo zacrtano te je otkazivanje izdanja ovog naslova odrađeno kao najbolje za ljubitelje Wolfenstain serijala. Kako god bilo, radujemo se ostvarivanju planiranih stvari što se tiče Enemy Territory multiplayera, jer se u idućih nekoliko mjeseci očekuje njegovo kompletiranje i puštanje u promet kao besplatne ekspanzije za Return to Castle Wolfenstein.