ZAPISNIK
održanog 11.
listopada 2008 u Kamanju
-
Ozlju,
(OŠ
Kamanje, Kamanje - Ozalj)
Međužupanijsko stručno vijeće – gradovi:
Karlovac, Jastrebarsko, Sisak, Hrvatska Kostajnica, Glina, Topusko, Petrinja i Duga Resa.
PRISUTNI: Daniel Kraker – Zednik, Milenko Stojak, Sabina Furač,
Ivanka s. Ljubica Lisak, Kristijana Banić i Juraj Grabovac.
ODSUTNI:
Narcisa
Škvorc, Marijana Mioč, Željko Perković,
Snježana Pokasić – Đuras, Đurđica
Friš, Fanica Ivčević,
Katica Oršolić, Ivica Svetec,
vlč.
Zoran Grgić i vlč.
Mato Sukalić.
DNEVNI RED:
1. Posjet i razgledavanje špilje ''Vrlovka'' (Kamanje)
2. Molitveni početak: (Molitva Gospodnja)
3. Predavanje:
Duhovnost
sv. Franje
-
dipl. kateheta Kristina Belavić -
4. Posjet i razgledavanje
starog grada
'Ozlja'
(Ozalj)
5. Razno
Ad 1) Današnji
susret smo zamislili malo na drugačiji način i mislim dosta zanimljiviji kroz
putovanje upoznavanje kulturnih znamenitosti i druženje. Tako smo se udružili s
vjeroučiteljima osnovnih škola i zajednički uživali u programu kojeg su
voditelji stručnih vijeća osmislili za nas vjeroučitelje. Prije polaska na put
smo se okupili ispred OŠ Banija u Karlovcu, gdje nas je čekao
autobus za daljnje putovanje.
Nakon okupljanja autobusom smo se uputili u
Kamanje. Po dolasku pred školu u Kamanje pozdravio nas je ravnatelj škole
gospodin Dane Ugarković. Nakon toga smo se uputili u špilju Vrlovka
sa čijim nas je ljepotama upoznao načelnik općine Kamanje gospodin Damir
Mateljan.
Špilja Vrlovka se, dakle, nalazi u Kamanju, nekih 25 km od Karlovca.
Predivan je to šumovit i brežuljkast kraj kroz koji teče jedra ljepotica Kupa.
Podzemni krški prostor nastaje procesima
erozije – razaranja
i odnošenja dijelova Zemljine kore, te procesima korozije – polaganijeg
nagrizanja stijenja
što je rezultat kemijskog otapanja. Za oba procesa voda ima presudnu ulogu.
Površinska voda stalno prodire s površine kroz
pukotine vapnenca i postupno rastvara kamen
i nanosi ga u podzemlje, tako se izlučuje kalcijev karbonat i stvara pećinski
nakit, tj. sigaste tvorevine.
U podzemnim dvoranama kapljice vode ponovno stvaraju kameni svijet.
Špilja je bogata špiljskim ukrasima a najpoznatiji su:
- Kameni plašt
- Buzdovan
- Slap
- Kalcitna Kamenica
Osim geomorfoloških, špilja ima paleontološke, zoološke i arheološke sadržaje. Ostaci vaza sa ornamentima nalik onoj na Vučedolskoj golubici, rimske kovanice, puške i posmrtni pokrovi pokazuju kako je špilja kontinuirano naseljavana od neolita.
Za vrijeme turskih osvajanja imala je obrambenu
ulogu o čemu svjedoči puška iz 15. st. koja se i danas čuva u Arheološkom
muzeju u Zagrebu, puškarnica na jednom od ulaza u špilju kao i usmena i pismena
predaja.
Špilja Vrlovka bogata je kolonijama šišmiša koje su s vremenom nestajale i ostali su samo pojedinačni primjerci.
1962. godine špilja je proglašena spomenikom
prirode kako bi se sačuvala njena autentičnost i bogatstvo ukrasa.
Krajem prošlog stoljeća uređena je za turiste i 350 m špilje je elektrificirano.
Ad 2)
Nakon povratka iz špilje ’Vrlovka’,
vjeroučiteljica Kristina Belavić održala je predavanje na temu:
‘DUHOVNOST SV. FRANJE’, povodom 800-te godišnjice postojanja
franjevaca.
Predhodno
smo
susret započeli molitvom Gospodnjom (Oče naš ...).
Ad 3)
Kroz predavanje nam je vjeroučiteljica ukratko
predstavila sv. Franju i njegovu duhovnost.
Sv. Franjo je bio čovjek u ozbiljnoj potrazi za Bogom.
Rođen je 1182.godine u Asizu kao sin trgovca Pietra Bernardonea
i Ivane.
Radio je u predioni sukna zajedno sa svojim ocem.
Kako je rastao u njemu je rasla i želja da prednjači, da bude prvi.
Volio je svečanosti i raskoš i bio je prilično lakomislen.
Međutim bio je jako osjećajan i imao je samilost prema siromasima.
Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je u
oružanim razmiricama
između Asiza i Perrugije, između naroda i feudalaca.
Zbog bolesti vratio se iz rata i doživio obraćenje.
Sv. Franjo se povukao i počeo dublje
razmišljati o životu.
Postao je pobožniji i njegovo ponašanje je bilo sasvim drugačije od onoga
na koje su naviknuli ljudi koji su mu bili bliski.
Godine 1205. u crkvici San Damiano
triput je čuo zov Raspetoga:
’’Franjo, popravi mi crkvu, zar ne vidiš da je sva u ruševinama !’’
Obnovio je crkvicu, te je ondje provodio dosta vremena u razmatranju i molitvi.
Tako se tu nastojao oduprijeti i očevu gnjevu koji je pak bio razočaran njime.
Pred Gvidom II Franjo se javno odrekao
svih očevih dobara i očeve baštine.
Time se kao pokorna i posvećena osoba potpuno posvetio Crkvenoj vlasti.
Tada je izjavio i da je njegov jedini otac onaj na Nebesima.
Franjo Asiški bijaše, dakle, čovjek koji je doživio obraćenje i u potpunosti se posvetio Bogu i siromasima.
Nakon predavanja u područnoj školi Kamanje ravnatelj je kao ljubazni i
gostoljubivi domaćin
svim prisutnim vjeroučiteljima osigurao objed.
Ad 4)
Poslije
objeda krenuli smo autobusom do starog grada Ozlja gdje nas je osoblje
muzeja grada Ozlja
upoznalo sa svojim znamenitostima.
Na vapnenačkoj stijeni ponad tihe
zrcalne Kupe, izdigao se Zrinsko - Frankopanski Stari grad,
simbol Ozlja i srce njegovog povijesnog razvitka. Unutar zidina nađeni
su prapovijesni,
starorimski i srednjovjekovni arheološki nalazi, no povijesni zapis o gradu
potječe iz davne 1244.
Kao vlasnici smjenjuju se najmoćnije feudalne
porodice: Babonići, Frankopani, Zrinski, a u 17. st.
Ozalj doživljava svoje najsjajnije razdoblje, postavši neslužbenom Hrvatskom
prijestolnicom,
u njemu stoluje ban Petar Zrinski.
Tragičnim smaknućem bana Petra Zrinskog i
grofa Frana Krste Frankopana 1671. god.
nasilno je prekinut procvat grada.
U 18. st. temeljito ga pregrađuju novi vlasnici, Perlas i Batthyani,
koji će do tada pretežito gotičkom gradu dati današnji barokni izgled.
Prema svojoj vrijednosti, stari grad Ozalj
pripada prvoj spomeničkoj kategoriji.
U njemu je smještena bogata zbirka zavičajnog muzeja.
Ad 5)
Voditelji
su nas upoznali sa važnim informacijama za naš rad u ovoj školskoj godini.
Također smo upoznati sa određenim informacijama vezanim uz Ured za vjeronauk.
Slijedeći susret, najvjerojatnije, će se održati u prosincu.
Zapisničar: Voditelj stručnih vijeća:
Kristijana Banić Juraj Grabovac