ZAPISNIK
održanog 15. prosinca
2007 u Karlovcu,
(Mješovita
industrijsko – obrtnička škola – Karlovac)
Međužupanijsko stručno vijeće – gradovi:
(Karlovac, Jastrebarsko, Sisak, Hrvatska Kostajnica, Glina, Topusko, Petrinja i Duga Resa).
PRISUTNI:
Narcisa
Škvorc, Milenko
Stojak, Kristijana Banić,
Davor
First, Katica Oršolić, Đurđica Friš,
Fanica
Ivčević, Marijana
Mioč, Željko Perković, Daniel Kraker – Zednik
i
Juraj
Grabovac.
ODSUTNI:
Sabina Furač,
(isprika – bolest),
vlč.
Zoran Grgić,
(obveze u župi)
Ivanka s. Ljubica Lisak, vlč.
Mato Sukalić, vlč. Miroslav
Lesičar i Dalibor
Gagula (uopće mi se nisu javili).
DNEVNI RED:
1. Meditativni početak: (Citat sv.Pisma i molitva)
2. Stručno predavanje:
Pastoralne
smjernice u izabranim
biblijskim tekstovima
- dipl.theol.fra.Bernardin Plantek -
3. Predavanje/radionica:
Rad s
učenicima s teškoćama u razvoju
-
prof.psih.Silvija Kovačina -
4. Prezentacija:
Multimedijalna kateheza
kroz
suvremena nastavna pomagala
-
prof.Miljenko Grubeša -
5. Razno
Ad 1)
Susret
smo
započeli kratkim citatom iz Svetoga
pisma i zazivom Božjeg blagoslova s molitvom.
Slijedilo je kratko predstavljanje sadržaja
susreta, te nazočnih gostiju - predavača od
strane voditelja.
Ad 2)
Prvo
predavanje o ‘Pastoralnim smjernicama u izabranim biblijskim tekstovima‘
održao je
fra. Bernardin Plantek (župski vikar u župi Presveto Trojstvo u
Karlovcu).
Između ostaloga naglasio je da svaki zreli kršćanin ima poziv i
poslanje navješćivati Radosnu vijest,
t.j. nastaviti djelo Kristovo u svijetu. Kao što je to Gospodin naredio:
’’Pođite po svem svijetu, propovijedajte
Evanđelje svemu stvorenju’’ (Mk 16,15). To bi bio pastoral u najširem
smislu riječi. Ali, ipak, zaređeni službenici
Crkve kao i vjeroučitelji uključeni su na specifičan način u naviještanje
Evanđelja – pastoralni rad.
U ovom smislu pastoralna djelatnost je: naviještanje, t.j. usmeno i pismeno
predavanje vjeronauka (nauka o vjeri).
Zatim je
citirao izabrane citate iz Svetoga pisma koji nam mogu poslužiti i biti od
koristi
usmjeravajući nas k kvalitetnijem i kompletnijem svakodnevnom pastoralnom radu s
djecom u školi.
Neki od od ti citata s objašnjenjima su slijedeći:
’’Bijaše
silan na riječima I djelima’’
(Dj 7,22). Premda za vrijeme predavanja ne činimo nikakva posebna djela,
ipak ako su te riječi ‘autentične’ onda se ‘osjeti’ kako smo
transparentni onima koji nas slušaju. Riječi iz usta svjedoka,
onoga koji ima određeno iskustvo, drugačije zvuči, nego ta ista riječ kod onoga
koji to nema, kod ovoga prvoga ima
nekakvu snagu i utjecaj. ’’Besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u
uvjerljivim riječima mudrosti,
nego u pokazivanju Duha i snage’’ (1 Kor 2,4). Ljudska mudrost
kadkad zadivljuje, hvali govornika i stavlja ga
u središte pozornosti, ali ostaje prazna i beskorisna. Božanska mudrost kroz
čovjeka koji je u službi, koji pokazuje
njezin Duh, drugima daruje svoju milost koja ih mijenja, duhovno formira. Vjerovjesnik,
prema ovoj Pavlovoj,
ima zadaću pokazivati, biti znak koji usmjeruje, upućuje prema cilju, a to je
svakako za nas kršćane Gospodin Isus.
’’Pripazi na
samoga sebe, I na poučavanje’’
(1 Tim 4,16). Na prvom mjestu je: ‘Pripazi na samog sebe’,
pa tek onda ‘na poučavanje’. Neformiran ne može formirati. Samo
nas živi odnos s Bogom, vlastita formiranost po Njemu,
može osposobiti
da svojim
predavanjima možemo formirati druge. Osim ovoga, nužne su, također, stalne
formacije ‘stručnog usavršavanja’,
da uvijek napredujemo i budemo bolji nego prije, što će biti znak duhovnog i
intelektualnog rasta.
No, u ljudskom životu nije sve savršeno, ni idealno, ponekad dođu
nevolje, problemi i druge opasnosti,
kako se onda nositi, kako ponašati, kako se suprostaviti zlu i ustrajati u dobru,
evo nekoliko citata i o tome:
’’Neka nam ne
dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti’’
(Gal 6,9).
Dakle, koliko god to bilo teško u našemu poslanju, moramo biti svjesni da
trebamo biti ustrajni i uporni, jer jedino takvi će
na kraju ‘plodno žeti’. ’’Sve što god riječju ili djelom
činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa’’ (Kol 3,17),
ili ’’Ne kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje
zdušno vrše volju Božju;
dragovoljno služe – kao Gospodinu, a ne ljudima’’ (Ef 6,6-7). Gospodin
razumije da je katkad teško ustrajati i da se
nalazimo u nezgodnim prilikama, ali i hrabri: ’’Propovijedaj Riječ, uporan
budi – bilo to zgodno ili nezgodno
– uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom’’ (2
Tim 4,2). U ovim riječima Svetoga Pavla
vidljiva je jasna pastoralna smjernica:
1.
Uvjeravaj
– kao da hoće reći, uvodi u vjeru, a ti sam budi vjerodostojan i to nek bude
uvjerljivo/uvjerenje
onima koje uvjeravaš;
2.
Prijeti
– normalno, ovo se ne odnosi na neke strašne prijetnje (bilo ocijenama ili
slično), nego na jedno prijateljsko
upozorenje da treba ‘sjesti i zagrijati stolac’, te se svojim radom i
kvalitetom nametnuti kako bi izborili što bolje ocijene
koje svaki učenik/ca priželjkuje.
3.
Zapovijedaj
sa svom strpljivošću i poukom
– iz iskustva u školi nam je poznato, da bi se neka lekcija kvalitetno
usvojila, kako je potrebno trajno, mukotrpno i strpljivo ponavljanje.
I na kraju kao zaključak nam je poručio da ovo poslanje koje imamo
vršimo dragovoljno, oduševljeno i s ljubavlju,
a ne kao neku obvezu koju trebamo činiti samo ‘rutinski’, bez imalo srca.
Naveo nam je citat Bl. Majke Tereze:
’’Budite (kao) amateri, a ne (rutinski) profesionalci – radite s ljubavlju i
oduševljenošću, a ne jer ste prisiljeni’’.
Nakon predavanja otvorila se spontana rasprava u kojoj smo svi učestvovali i dali svoj doprinos svojim razmišljanjima.
Ad 3)
Predavanje/radionica:
‘‘Rad
s učenicim s teškoćama u razvoju’’,
koju je trebala održati mlada
prof. Silvija Kovačina – nije održano/na. Razlozi su višestruki; Evo
nekih od njih: Naizgled, činilo se da je
problem u novcu kojim se trebalo platiti gosta – predavača, t.j. predavačicu,
koja je pak, predhodno, uvjetovala
voditelja o svom ne dolasku, ako se odmah ne plati. Voditelj je tražio
dopuštenje od ravnatelja u školi, (koji je pak
bio na seminaru za ravnatelje, t.j. nije trenutno bio u školi), te dobio
negativan odgovor, jer škola navodno, nema
novca za plaćanje predavača. Voditelj odlazi u računovodstvo da se raspita o
stanju blagajne vezano za novac
od vijeća. Uvidom smo ustanovili da novca ima. No, voditelj nije mogao, niti
smio odobriti za plaćanje predavačice.
Na što je druga strana reagirala i nije se pojavila na zakazanom i dogovorenom
mjestu. Tako smo ostali bez ovoga
najavljenoga predavanja/radionice. Pa ovom prilikom apeliram na
osobe u vrhu (Agencija za odgoj i obrazovanje,
Ured za vjeronauk u školi, Nacionalni katehetski ured) da se
ovakvi ispadi ili ovakvi događaji više, nadam se,
e ponove, te da se ako je moguće, nađe neko kvalitetnije riješenje glede
financiranja stručnih vijeća.
Ad 4)
Kolega
Miljenko Grubeša, gost-predavač iz Zagreba, (16. gimnazija)
došao nam je u posjetu kako bi s nama
podjelio svoje dugogodišnje iskustvo u radu s multimedijalnom katehezom. Nakon
što smo vidjeli plodove
njegova rada i jednostavnost pristupa u radu s učenicima, osjećala se pozitivna
atmosfera i oduševljenje među
vjeroučiteljima, te s puno kreativnih pitanja nastavljeno je zajedničko vrlo
uspiješno druženje.
U svome izlaganju kroz prezentacije, kolega Grubeša, između ostaloga,
istakao je da su
prednosti
multimedijalne nastave pred tradicionalnom mnogobrojne. Nastava u
multimedijskim učinicama je daleko
zanimljivija i ljepša, jednom riječju: uspješnija. Nudi nam neodoljvu
kreativnost obrade nastavnih sadržaja.
Poznata je činjenica da većina ljudi, a posebno mladih, bolje pamte i usvajaju
znanja i odgojne vrednote
multimedijalnom metodom. Multimediji i učenicima i profesorima pružaju dublje i
šire mogućnosti pripreme za nastavu.
Svaki nastavni sadržaj multimedijski obrađen postaje daleko zanimljiviji i
prihvatljiviji.
Pruža
kvalitetniju didaktičko-metodičku razradu nastavnih tema i jedinica. Kombiniranje
multimedijskih nastavnih
sredstava i praktični kreativni medijski rad maksimalno podiže motivaciju
učenika. Učenici se u multimedijalnoj nastavi
osjećaju bolje i ljepše, postaju aktivni subjekti nastavnog procesa, prihvaćeni
i uvaženi nastavni suradnici.
Multimedijalni sadržaji pružaju veći i ljepši doživljaj, koji je presudan za
usvajanje znanja, ali, što je još važnije,
i stavova, dakle na sam odgoj. Prisjetimo se ovdje koliki je utjecaj filma na
mlade ! Dakako,
ogroman ! Zašto
?
Zato što su ga duboko i snažno doživjeli, i njegove, prikazane, vrednote,
doživjeli svojima. Ako su nam prikazani sadržaji,
ljudske i kršćanske vrednote, ljepše i bolje predstavljene, dublje će uroniti u
našu memoriju i srce, i prije ćemo ih prihvatiti
svojima. Što ih snažnije i ljepše doživimo, bit će nam bliže, osobnije i
autentičnije, dakle prije ćemo se s njima identificirati.
Upravo to suvremeni čovjek traži i očekuje: vlastiti doživljaj, iskustvo. Prihvaća
samo ono što doživi, iskusi.
Suhoparne, isprazne, priče, ne pamti i ne prihvaća. To se, svakako, odnosi i
nastavu. Stoga je multimedijalnost postala
suvremeni odgojni i obrazovni standard. Monotona, suhoparna nastava je
napuštena i prevladana (svuda gdje su financijski
uvjeti ostvareni).
Mladi koji se svakodnveno sve više koriste multimedijalnim sredstvima teško, sve
teže prihvaćaju, ili nikako ne prihvaćaju, tradicionalnu nastavu. Traže
dinamičniju i atraktivniju nastavu. Stoga interaktivna multimedijalna nastava
dominira na svim značajnijim sveučilištima i školama.
Digitalna
tehnologija mladima postaje sve važnija. Današnji mladi sve više uranjaju u
virtulanu stvarnost.
Suvremeno doba s pravom nazivamo medijskim dobom. Škola mora preuzeti
odgovonost za medijsko obrazovanje i odgoj.
Prije svega mora kod mladih izgraditi kritički i kreativni pristup medijskim
sadržajima. Mora ih učiniti kreativnim medijskim subjektima koji upravljaju
medijima, a ne oni njima.
A vjeroučitelji ih trebaju učiniti apostolima u virtulanoj stvarnosti, u kojoj
sve više borave, Isusovim učenicima koji će u nju
odašiljati poruku Radosne vijesti. Svakako, prije toga, sami to trebaju činiti.
(Ideja: na satu zatražiti broj mob. jednog učenika,
i poslati mu jednu duhovnu poruku, a on da je pošalje drugom, tako da je svatko
u razredu dobije, i još bezbroj drugih ideja; poruka može biti i predivna
poticajna slika).
Multimedijska
stvarnost postaje sve značajnija za djecu i mlade, jer svojom sofisticiranom
tehnikom daje sve vjerniju
imitaciju stvarnosti, a time sveutjecajniju, rekao bih, sve agresivniju, u
odgoju, I dr. Zato je potrebno znati izabrati bitne od nebitnih I korisne od
nekorisnih multimedijalnih sadržaja. Npr. Malo dijete koje je gledalo jedan
strašan crtić, dugo će u njemu zadržati strah, kao da ga je stvarno u životu
doživjelo. Evo, granice stvarnog i virtualnog života postaju sve manje.
Manipultori svojim medijima sve veći broj ljudi, od djece do staraca, pretvaraju
u svoje medije, unoseći u njih sadržaje
koje oni žele. Zarobljavaju njihove duše i čine ih svojim ovisnicima, objektima,
predmetima kojima manipuliraju u korist
svojih ciljeva. A zarobljene duše svoje ropstvo osjećaju kao slobodu. Dakle, i
sami ljudi su postali mediji, mediji medija.
Čij smo medij ? Onoga kojeg gledamo i slušamo. Što ulazi u nas, to je u nama.
Virtualna
digitalna stvarnost preplavila je djecu i mlade kojima predajemo vjeru i vjersko
znanje.
Obrazovanje i odgoj mora posegnuti za onim čime se djeca i mladi služe. U
pravilu oni su informatički i digitalno pismeniji
od nastavnika, osim rijetkih iznimaka. Već u osnovnoj školi, pogotovo u
srednjoj, koriste računalo, internet, mobitel,
digitalni fotoaparat i kameru. Naš cilj je prvenstveno odgoj za služenje
digitalnom stvarnošću kako bismo ih spasili od
služenja digitalnoj stvarnosti, prije svega njenoj nemoralnoj zloupotrebi.
Svjedoci smo
kako se zlo i grijeh uspješno služi lakoćom sofisticirane tehnike, ali ne zato
što je multimedija sama
po sebi zla. Možemo si postaviti pitanje koliko digitalna tehnika zaista služi
dobru, a koliko zlu ? Kako odgajaju i obrazuju
mediji ? Koliko multimedijskih sadržaja za mlade promiču univerzalne i
nepromijenjive ljudske vrijednosti, a koliko
podilaženju niskim sirovim strastima, koje zarobljuju, ponižavaju i oduzimaju
dušu ? Koliko internetskih stranica možemo
prelistati bez nasilnih nametanja nemoralnih vizualnih sadržaja ? Koliko
zloupotreba multimedijskih aparata ima među
mladima ? Kakve su reklame multimedijske tehnike ? Kako i za što ih reklamiraju
?
No, mi kao odgojitelji svakako izbjegavamo negativni govor
o multimediji, nego, dakako, radije govorimo o njenoj
pozitivnoj strani. Jer, kako znamo, mrak nestaje kad upalimo svjetlo. To
svjetlo je evangelizacijski i katehetski pristup
multimediji. Našu vjeru moramo inkulturirati u suvremenu multimedijsku,
virtualnu i digitalnu kulturu. Da bismo mogli
učenike medijski kultivirati, moramo se digitalno opismeniti. Možda ćemo često
imati situacije da učenici profesore
informatički obrazuju, ali to je odgojno dobra situacija,
jer učenike
pretvarmo iz objekta u subjekta interaktivnog
obrazovanja.
Učenicima tada
potičemo dostojanstvo i važnost u školskoj i nastavnoj suradnji. Oni postaju
ravnopravniji,
oni su suradnici, a ne objekt našeg frontalnog rada. Osobito se osjećaju važni
i korisni kad poučavaju profesore.
Oni vole vidjeti i poniznog profesora, koji dopušta da nešto ne zna, da postoji
jedno područje gdje su oni jači.
U toj otvorenosti jača se motivacija učenika za nastavne sadržaje. Djeca i
mladi s radošću i zadovoljstvom se služe
multimedijskim aparatima. Najčešće mobitelima, koji nisu više samo telefonski
uređaj nego i audiovizualni rekorderi,
aparati koji snimaju, reproduciraju te šalju i primaju multimedijalne sadržaje,
dakle, sliku, ton, glazbene i video zapise.
Ne rijetko ih i na satu koriste, ali ne za poboljšanje nastave nego za njeno
ometanje.
Svi naši
negativni pristupi tome ne daju željeni učinak. Učenici se i za vrijeme sata
snimaju, a ne rijetko snimaju i
profesora, skriveno ili ne. Svu tu njihovu potrebu za digitalnim stvralaštvom
možemo usmjeriti na dobro. Svu tu njihovu
energiju usmjerenu na negativno, možemo preusmjeriti na pozitivno, na
multimedijsko kreativno stvaralaštvo koje će našu
nastavu učiniti zanimljivom i privlačnom. Time ćemo ostvartiti visoke pedagoške
standarde. Prije svega naši učenici postaju motivirani subjekti, a ne pasivni
objekti nastave. Učenicima možemo podijeliti programske teme koje će oni
individaualno ili
skupno multimedisjki obraditi i prezentirati. Ovisno o školskim uvjetima,
možemo već na satu napraviti multimedisjke
radionice u kojima ćemo zajedno obrađivati teme. Taj sat možemo izvoditi jedino
u informatičkim učionicama, jer nam je
potrebno više računala. A, učenici mogu i doma kreirati svoje multimedijalne
prezentacije. Neki učenici to radije rade u
skupinama, što stvara i poboljšava razredno, rekao bih i crkveno zajedništvo,
jer se sabiru u Kristovo ime. Uvijek je dobro
da učenici imaju i individualni i skupni rad. Kao i to da imaju slobodne i
zadane teme. Na kraju školske godine može se
napraviti školski natječaj za najbolju multimedijsku prezentaciju. A najboljeg
autora nagraditi, što znači još jednu motivaciju i promociju vjeronaka u školi,
a autora motivirati za dodatni rad. Ovom prilikom želim predložiti kreativna,
umjetničko-stvaralačka natjecanja iz vjeronauka. Književna, likovna, glazbena i
multimedijalna. Pogotovo za srednjoškolce, što je njima daleko prihvatljivije i
privlačnije. I, općenito, naš vjeronauk u školi mora biti stvaralački,
kreativan, a ne
«štreberski»
suhoparan i
dosadan, kako to vole reći srednjoškolci.
Što je nastavni
rad privlačniji i ljepši, to je i odgojni i obrazovni uspjeh veći. Mislim da
srednjoškolac teško prihvaća
predavačku frontalnu metodu u nastavi, koja se svodi na to da nastavnik
ispredaje sadržaj, suhoparno reporducira naučeno,
a kad to ponovi tri – četiri školska sata, onda to postaje još dosdanije - i
nastavniku - i učenicima; dakle, nastavnik prepriča
sadržaj iz udžbenika i onda traži da to isto i učenik učini kako bi se mogao
ocijeniti. Mislim da taj način pripada našoj prošlosti,
bar iz društevenih predmeta, koje poznajem. Takav vjeronauk kod srednjoškolaca
jednostavno ne prolazi.
Dakako, multimedijski prezentiran nastavni sadržaj lakše i bolje se pamti i
ljepše odjekuje u mladoj duši, kao divna pjesma,
a ne kao uspavljujući žubor ili kao odbojna vika. Moji učenici najčešće koriste
program Power pointa za multimedijske
prezentacije. No, kako svi programi zastrjevaju, jer se javljaju bolji, već
neki učenici koriste i druge programe, kao npr.
Flash i još neke video-programe, koji zaista daju zadivljujuće prezentacije. Smatram
da je itekako potrebno pitati svoje
učenike kakvu nastavu vjeronauka žele i kako je organizirati. Moj nastavnički
rad uveliko se oslanja na učeničku suradnju.
I zahvaljujući njima puno je ljepši, lakši i zanimljiviji – i meni i njima. Evo,
sada, zahvaljujući njima imam već sve programske
teme multimedijski obrađene, u obliku multimedijskih prezentacija u Power pointu.
Mogao bi se netko sad zaletjeti i reći:
e, sad samo to isto koristiti ! Ne, nikako, jer ponvaljanje istog umrtvljuje
kretivnost i oduzima radost rada. Svaki razred i
svaka generacija, kao i svaki učenik, stvara na svoj način, pa i kad je sličan
prethodnom doživljava ga originalnim i neponovljim. Najvažnije je da učenici
unose sebe, svoj život, svoje osjećaje i mišljenja, mladi među sobom žele
pokazati i vidjeti svoj rad.
Tek kad iznesu svoje osjećaje i mišljenje, spremni su prihvatiti i tuđe. Tek
tada su otvoreni i spremni prihvatiti drugi i drugačiji
stav. Svaka druga metoda je bezuspješna, jer je smatraju nametanjem stavova.
Nametanje
stavova ne priliči odgojem za slobodnu osobu. Mi trebamo predstavljati stavove,
ali nikad ih nametati.
Mladima je na odgojnom satu najvažnija komunikacija. Učenicima nije najvažnije
napravti objektivno najbolju prezentaciju,
nego za sebe najbolju, odnosno najdražu.
Mi nosimo slike
onih koje najviše volimo, a ne objektivno najljepših. Učenike trebamo odgajati
da ne budu samo pasivni
medijski konzumenti, nego i medijski stvaraoci.
Važno ih je poticati i ohrabriti da budu svjetlo medijskog svijeta.
Mulitmedijalna
nastava je najbolja interdisciplinarna i korelacijska nastava. Prije svega
korelacija s likovnom, glazbenom
i književnom umjetnošću.
Osobito je
zanimljiva projektna i istraživačka multimedijalna nastava, koja je obično
interdisciplinirana i korelacijska.
Dakako obrađuju aktualne i atraktivne teme: bioetika, mladi i sloboda,
droga, alkohol, moda, sport, newage,
novi religiozni pokreti, magija, karizme.
Postavljaju se
problemske teme, koje se obrađuju u različitim novinarskim oblicima, inervjui,
ankete. Ali i dokumentrani
prikaz, predstavljanje samostana i crkava, karitativnih skupina. Možemo
predstaviti različite crkvene zajednice, udruge i
pokrete, hodočašća, i slično, tako da se učenici upoznaju i dublje ulaze u
crkveno zajedništvo.
Nakon svega ovoga prezentiranoga može se zaključiti da multimedijalni
pristup u radu s djecom je samo jedan način
(metoda) kako se može lijepo, transparentno i dojmljivo prenijeti određene
sadržaje učenicima koje imamo u planu i
programu, te ujedno sve nazočne lako oduševiti za budući rad vezano uz
multimediju.
Ad 5)
U
posljednjoj točci ‘razno’ voditelj stručnih vijeća kolega
J.Grabovac nas je upoznao s određenim informacijama vezanim
za natjecanje iz vjeronauka; zatim, nas je izvijestio ukratko
o održanom stručnom skupu za vjeroučitelje voditelje županijskih
stručnih vijeća, mentore i savjetnike koji se nedavno održavao
3 i 4. prosinca 2007 u Vinkovcima, na temu:
Nove paradigme hrvatske škole.
Slijedeći susret je najavljen za ožujak 2008 godine.
Zapisničarka: Voditelj stručnih vijeća:
Katica Oršolić Juraj Grabovac