Idolatrija
modernoga doba doživljava zastrašujuće razmjere. Sotonokracija kao elita globalizma između ostaloga karakterizira se na sotoniziranju svih emocija a osobito ljubavi, odnosno, na sustavnom uništavanju emocija i ljubavi u čovjeku.
Idolatrija
modernoga doba doživljava zastrašujuće razmjere. Ako je "XX. stoljeće, stoljeće straha" (Camus), postavlja se pitanje što će biti bitna karakteristika XXI. stoljeća. U prvome desetljeću ovoga stoljeća sve negativne tendencije XX. stoljeća su nastavljene.
U prvome desetljeću otišlo se i dalje; došlo je do legalizacije masovnih ubojstava, do legalizacije preventivnih ratova i državnoga terorizma, došlo se do procesa jačanja potpune kontrole nad životima ljudi.
Novi totalitarizmi
Pokušaj uspostavljanja kontrole nad životima ljudi dovodi do novoga totalitarizma. I nakon sloma staljinizma i komunizma ponovno se obnavlja lijevi totalitarizam kroz tvrdu vjeru u znanstvenost ideologije. Svjetonazor liberalnog ateističkog hedonizma također je sve više oblik novog totalitarizma jer postupa na temelju načela da s onima koji ne prihvaćaju njihova načela ne treba biti tolerantan.
Čovjek XXI. stoljeća živi u teroru i teror prihvaća bez otpora, dobrovoljno, čak kao navodno proširivanje slobode. Ljudski život postaje bezvrijedna sitnica a ubijanje ljudi, čak i masovno, proglašava se legitimnim pravom jačega. Živimo u svijetu pomahnitalih ideja.
Stvara se jezik ludila, jezik pomahnitalih ideja. Moć zahtijeva protivnika da bi se na njemu ostvarila. Čovjek koji je isključivo uronjen u sadašnjost ne može ju razumjeti bez uvida u prošlost.
Sotonokracija kao novi oblik elite
U takvome svijetu u kojem se gubi mogućnost razlikovanja dobra i zla sve više svijetom vlada sotonokracija kao novi oblik elite. Sotonokracija se služi zmijskim jezikom i vještinom laganja kao vrlinom. Ona je prijetvorna i prikazuje se kao vuk u janjećoj koži. Sotonokracija smišlja strategiju dugo, tajno i uspješno planira širenje zla uvjeravajući ljude da se radi o dobrome. Rijeke ljudske krvi stalno teku kao bi se širila i uvećavala vlast sotonokracije.
U širenju sotonokracije bitnu ulogu igra koncepcija globalnog rata protiv terorizma kao globalnog neprijatelja. To je rat koji se ne vodi na određenom teritoriju nego se vodi na cijeloj zemaljskoj kugli. To je rat koji nema ni početka ni kraja, to je rat bez prostornog i vremenskog ograničenja. Cilj globalnog rata protiv terorizma je sužavanje osobnih i nacionalnih sloboda ljudi. Cilj je cijeli svijet pretvoriti u privatno vlasništvo maloga broja ljudi.
U tom procesu politika se privatizira i prestaje biti borba za opće dobro. U tome ratu obezvređuje se ljudski život i onemogućava se čovjeku da bude osobnost. Zato su kršćani objektivno najveći protivnici sotonokracije kao nove svjetske elite koja u uvjetima globalizma želi vladati svijetom. Kršćani su najveći neprijatelji jer onaj tko služi Bogu ne može nikome drugome služiti, ne smije biti slugan pogotovo ako time radi protiv interesa čovjeka, domovine i vjere.
Ostvarenje starozavjetnog proroštva
U Starome zavjetu se kaže: "Oči imaju ali ne vide, uši imaju ali ne čuju." Suvremeni čovjek suočen je sa silnim manipulacijama i krivotvorinama upravo s ciljem da se ostvare prognoze iz Staroga zavjeta. Djelo ljudskih ruku bolje rečeno kolektivnog uma, postaje gospodar čovjeka a sam se čovjek pretvara u robu, u stvar. Sotonokracija širi idolatriju. Idolatrija je sjajno opisana još u Starome zavjetu – čovjek obožava djela svojih ruku čime sebe pretvara u stvar.
Idolatrija modernoga doba doživljava zastrašujuće razmjere.
Sotonokracija kao elita globalizma između ostaloga karakterizira se na sotoniziranju svih emocija a osobito ljubavi, odnosno, na sustavnom uništavanju emocija i ljubavi u čovjeku. Sotonokracija kao elita globalizma nastoji potpuno ovladati prirodom umjesto da nastoji da čovjek postane jedno s prirodom. Zbog svega toga sve velike religije koje su humanističke a osobito kršćanstvo su u velikoj suprotnosti s nehumanim globalizmom.
Postoji li Vrhovno dobro ?
Kako pobijediti sotonokraciju? Kako omogućiti ljudima ne samo da razlikuju dobro od zla nego i da čine dobro? Je li u pravu Aristotel koji tvrdi da je dobro ono za čime teže svi ljudi, odnosno da postoji Vrhovno dobro? Što je Vrhovno dobro u globaliziranom i ateiziranom svijetu? Da li ono uopće postoji.
U ateiziranom i globaliziranom svijetu po mom mišljenju ne postoji vrhovno dobro nego se pokušava nadomjestiti vrhovno dobro pretvaranjem novca i profita u lažno vrhovno dobro u lažnoga boga. Zato što nema vrhovnoga dobra kao kriterija razlikovanja dobra nad zlom za sve ljude i u svim uvjetima, zato što vrhovno dobro nije opće dobro moguća je vladavina sotonokracije.
Ako nema dobra kao općega moralnog sustava onda mogu postojati samo parcijalni kriteriji za utvrđivanje općega dobra. Dakle, nužno je da postoje opći kriteriji razlikovanja dobra i zla za sve ljude, za sva vremena i za sve prostore. Taj kriteriji su Deset Božjih zapovjedi. I zbog toga je rušenje toga sustava kao temelja razlikovanja dobra i zla za ponašanje svakoga čovjeka i u odnosu prema sebi i u odnosu prema drugim ljudima i prema Bogu, velika opasnost da, u sukobu različitih interesa i kriterija za razlikovanje dobra i zla, mnogi težeći za dobrim u stvari čine zlo.
Suvremeno društvo utemeljeno na ateističko hedonističkom liberalizmu ne priznaje Boga, ne priznaje Deset Božjih zapovjedi kao temeljni kriterij koji omogućuje svakome čovjeku da razlikuje dobro i zlo. Taj veliki manjak pokušava se nadomjestiti pravnim sustavom, kulturom i različitim drugim nadomjescima a osobito pretvaranjem novca i profita u novog lažnoga boga.
Evo kako veliki kniževnik Cheslav Milosz izražava svoj bunt protiv ateističkog globalističkog svijeta: "Ne pristajem kao čovjek na vražju (demonsku) vladavinu, na đavolsku pobjedu u svijetu, jer ne pristajem da uvijek jaki pobjeđuju a slabi gube, jer ne pristajem da život završava smrću, da je smrt jača od života. Zato vjerujem u Isusa jer on je pobjeda života nad smrću kao najvećim zlom.
Suprotno osobnoj koristi i ugodi uvijek sam na strani slabijih a protiv jakih, uvijek sam na strani siromašnih a protiv bogatih, uvijek sam na strani poštenih i istinoljubivih a protiv nepoštenih i lažljivih."
Te nastavlja i između ostaloga kaže: "Čovjek koji vjeruje u Isusa, vjeruje u pobjedu nad najvećim zlom, u pobjedu nad smrću."
dr. Zdravko Tomac