Svetac; 24. listopad
Antun Marija Claret rodio se 23. prosinca 1807. u Sallentu, u španjolskoj
pokrajini Kataloniji. Godine 1835. bio je zaređen za svećenika, a od god.
1843. veoma je uspješno djelovao kao pučki misionar u rodnome kraju. Godine
1849. osnovao je misijsku družbu Sinova Srca Marijina, koji se po njemu u puku
nazivaju i klaretinci. Osnovao je i žensku granu, te družbe, a nazvao ju je
Kćeri Srca Marijina.
Učinio je tako jer je bio veliki štovatelj i pobožnik Srca Marijina.
Kako je po svojim mnogobrojnim apostolskim pothvatima postao poznat,
imenovan je nadbiskupom Santiaga na Kubi. Ondje je djelovao od god. 1850. do
1857. Ta je nadbiskupija prije njega 14 godina bila bez svoga pastira. Antun
se svim marom dao na to da je obnovi i podigne. Činio je to duhovnim vježbama
za kler, pastoralnim pohodima i misijama. U šest je godina obavio tri
vizitacije svoje nadbiskupije, a započeo je i s četvrtom. Osnovao je i
Bratovštinu kršćanskoga nauka, kako bi puk što više poučio u vjeri.
Za vrijeme potresa i pošasti, koji su poželi mnogo žrtava, revni je nadbiskup dva put na dan obilazio bolnice ispovijedajući, tješeći i dijeleći milostinju. Za socijalno dobro puka po svim je župama osnivao štedionice. Napisao je i djelce u kojem je obrazložio vrijednost i ljepotu seljačkoga života i rada. Njegov je socijalni, karitativni, kulturni rad neprijateljima vjere bio trn u oku pa su mu radili čak o glavi. Više puta je na njega bio pripreman atentat. To je išlo tako daleko da je god. 1857. morao napustiti Kubu i vratiti se u Španjolsku.
Ondje bijaše ispovjednik kraljice Izabele II. Napisao je velik broj
vrijednih asketskih spisa i uopće je bio veliki širitelj i promicatelj dobre
knjige. Već je kao pučki misionar
u Kataloniji posvuda osnivao knjižnice. Kao biskup sudjelovao je i na I.
vatikanskom saboru. Umro je 24. listopada 1870. u Fontfroide, u južnoj
Francuskoj.
Svetim ga je proglasio 7. svibnja jubilarne godine 1950. papa Pio XII.