24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" 27Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"
Svetac, Apostol
"Toma"
u aramejskom jeziku znači blizanac. Zato ga
Ivan evanđelist i naziva Tomom blizancem.
On je u popisu dvanaestorice apostola kod Mateja na sedmom, kod Marka i Luke na
osmom, a u Djelima apostolskim na šestom mjestu. Četvrti je evanđelist u četiri
zgode postavio i Tomu.
Najljepša je, svakako, ona o susretu nevjernog Tome s uskrslim Kristom.
Međutim, mi spomenimo i druge! Kad su
židovski glavari već čvrsto odlučili ubiti Isusa, on se jedno vrijeme nalazio "s
onu stranu Jordana, na mjestu gdje je Ivan krstio" (Iv 10,40). Tada je k
njemu stigla vijest da je bolestan njegov ljubljeni prijatelj Lazar. Kad je
Lazar umro, Isus je odlučio poći k njemu.
"Rabi - rekoše mu učenici - pa sad su te Židovi htjeli kamenovati, a ti ponovo
ideš onamo!" (Iv 11,8). Apostoli su očito smatrali da je opasno ići
natrag u Judeju pa Isusa nekako diskretno na tu opasnost upozoravaju.
Ali kad Isus odlučno reče: "Lazar je umro, hajdemo k njemu! Toma, zvani
Blizanac, reče suučenicima: 'Hajdemo i mi da umremo s njim!'" (Iv 11,15-16).
Da li je to bilo junaštvo ili potišteno mirenje sa sudbinom, teško je reći.
Neki tumači Svetog pisma misle da se prije radi o ovom drugom. Kad bi se radilo
o prvom,
bila bi to od Tome veoma lijepa gesta.
Kad je Isus na zadnjoj večeri, na rastanku
s učenicima, govorio o nebeskim stanovima i rekao im:
"Tamo kamo ja idem već znate put", (Iv 14,4) odvratio mu je Toma:
"Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo poznavali put?" (Iv 14,5). Toj
primjedbi dugujemo jednu od najljepših Isusovih izjava, koja je za sve njegove
sljedbenike tako mjerodavna. Isus je svečano izjavio:
"Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni"
(Iv 14,6).
A sada pogledajmo Tomu u njegovoj nevjeri i
njegovu susretu s Uskrslim, koji ga dovodi do vjere.
"Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao
Isus.
Drugi mu učenici rekoše: 'Vidjeli smo Gospodina.' Toma im odvrati: 'Dok ne vidim
na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne
stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.' Poslije osam dana učenici
njegovi bijahu ponovo unutra i Toma s njima.
Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče: 'Mir vama !'
Zatim reče Tomi:
'Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te
ne budi više nevjernik,
već vjernik ! 'Gospodin moj i Bog moj!' - izjavi Toma.
Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ.
Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli'" (Iv 20, 24-29).
I napokon Tomu nalazimo i kod čudesnog
ribolova i ukazanja na Tiberijadskom jezeru.
On se nalazi među sedmoricom apostola i svjedok je ne samo čudesnog ribolova,
susreta s uskrslim Kristom, već i Petrova prvenstva, dana mu od samoga
Gospodina: "Pasi ovce moje!" (Iv 21,17).
Toma je u tom događaju spomenut na drugom mjestu, odmah nakon Petra.
Znademo li još što sigurno o apostolu Tomi
? - Jedva !
Navest ćemo ipak neka mišljenja i podatke o njemu iz spisa crkvenih pisaca
starine.
Prema Euzebiju Cezarejskom, ocu crkvene
povijesti, Toma je bio jedan od apostola kod koga je
bio poučen o Isusovu nauku apostolski učenik Panias, kasnije i sam pisac.
Nadalje Euzebije navodi da je Toma kao polje svoga rada dobio Perziju.
Klement Aleksandrijski piše da je gnostik
Herakleon nijekao mučeništvo apostola Tome.
Međutim, jača i općenitija predaja, kojoj su svjedoci sv. Grgur Nazijanski i
Nicefor, tvrdi da je Toma, nakon naviještanja Evanđelja, kao mučenik poginuo u
Indiji. Apokrifna književnost sv. Tomi pripisuje
jedno Evanđelje, Djela apostolska i Apokalipsu. Dakako da su to posve
apokrifni spisi koji su nastali daleko kasnije i nemaju veze s Tomom.
Legende o počecima kršćanstva u Malabaru,
pokrajini Indije, govore da je ondje propovijedao kršćansku vjeru sv. Toma
apostol. Prema njemu se u Indiji dio vjernika naziva "Tominim kršćanima".
Njih je oko g. 1600. bilo 75.000, a danas ih ima preko 750.000. Podijeljeni su u
4 biskupije,
a u bogoslužju upotrebljavaju siro-malabarski obred.
Kod mjesta Sveti Toma od Mailpura, nedaleko od Madrasa, na obali Coromandel, nalazi se križ iz VII. stoljeća s natpisom na staroperzijanskom jeziku te prema općenitom mišljenju označuje mjesto mučeništva svetog Tome apostola. I veliki svjetski putopisac Marko Polo te najveći portugalski pjesnik Camoens govore o Tominu misionarenju u Indiji.
Među brojnim oltarima u bazilici Sv. Petra
u Rimu nalazi se i jedan posvećen svetom apostolu Tomi.
Na njemu sam nekoliko puta misio i posebno mi je drag. Grob apostolskog prvaka,
nad kojim se diže velebna bazilika, govori o Petrovoj vjeri, zbog koje ga je i
sam Isus pohvalio. Pa ipak je ta vjera u kušnji postala slaba i Petar je zatajio
Isusa. Toma nije htio vjerovati u Uskrsloga dok se iskustveno nije uvjerio,
a onda je svoju vjeru sažeo u poklik: "Gospodin moj i Bog moj" (Iv 20,18). S
Petrom je bio u ribolovu na Tiberijadskom jezeru te opet vidio Uskrsloga i Toma,
ali i čuo ispovijest Petrove ljubavi prema Isusu: "Gospodine, ti znaš sve. Ti
znaš da te ljubim" (Iv 21,17).
Nakon toga njegov i Petrov život ne bijahu drugo nego samo vjera i ljubav.