Svetac Apostol
Ono što najpouzdanije znamo o apostolu Matiji, koji je namjesto Jude
Iškariota izabran u zbor Dvanaestorice,
crpimo iz izvještaja svetog Luke u Djelima apostolskim. "U ono vrijeme Petar
ustade te pred svom braćom
- bilo je zajedno oko sto dvadeset osoba - reče: 'Braćo, trebalo je da se ispuni
Pismo koje proreče Duh Sveti
na Davidova usta o Judi koji je bio predvodnik onima što uhvatiše Isusa. On je
pripadao nama i zadobio udio,
to jest ovu našu službu. Ovaj je sad, plaćom za nepravednost stekao njivu, ali
je potom pao na lice i pukao po
sredini tako da mu se prosula sva utroba. To je toliko postalo poznato svim
stanovnicima Jeruzalema da je
spomenuta njiva prozvana njihovim jezikom Hakeldama, to je Krvna njiva. Uistinu,
u knjizi Psalama stoji pisano:
'Pust mu bio dom! Ne bilo nikoga tko bi u njemu prebivao!' I još! 'Neka njegovu
nadgledničku službu preuzme drugi!'
Prema tome, treba da bude skupa s nama svjedokom njegova uskrsnuća jedan od onih
ljudi što su bili s nama sve
vrijeme koje Gospodin Isus provede s nama, počevši od krštenja Ivanova do dana
kad je uznesen između nas'.
Nato predložiše dvojicu: Josipa, zvanog Barsabu s prezimenom Just, i Matiju.
Tada izmoliše ovu molitvu:
'Gospodine, ti koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži nam koga si od ove dvojice
izabrao da preuzme mjesto ove
apostolske službe s kojega je Juda odstupio i otišao u mjesto što mu pripada!'
Tada im podijeliše kocke.
Kocka pade na Matiju, i on bi pribrojen Jedanaestorici apostola" (Dj 1,5-26).
Osim toga pouzdanoga i
Bogom nadahnutoga teksta o sv. Matiji, postoje o njemu i drugi pisani izvori,
ali oni su nesigurni.
Jedan je od njih apokrifni spis Djela Andrije i Matije. Prema njemu, kod
apostolske podjele misijskih područja
Matiji pripade neka zemlja ljudoždera. U njoj je bio oslijepljen te bačen u
tamnicu. Iz nje ga je Bog po Andriji
oslobodio i vratio mu vid. Apostol je poginuo mučeničkom smrću. Odrubljena mu je
glava. Zbog toga ga na slikama
i kipovima prikazuju uvijek s bradvom, a mesari i stolari slave ga kao svoga
zaštitnika. Zemne ostatke svetog apostola
navodno je u IV. stoljeću pobožna carica Jelena, majka Konstantina Velikog,
donijela u Trier, gdje se danas poštuju u
opatiji Sv. Matije, koja se sa svojom bazilikom razvila u veliko proštenište.
No, i bazilika Svete Marije Velike u Rimu
i Svete Justine u Padovi svojataju za sebe čast da su i one čuvarice relikvija
dvanaestoga apostola. Ime Matija po svom
hebrejskom korijenu znači "Božji dar". On je, doista, Crkvi i bio velik Božji
dar jer postade jedan od njezinih stupova.
Zahvaljujući i njemu, apostol naroda
mogao je pisati Efežanima, a to vrijedi i za sve nas: "Braćo, više niste tuđinci
ni
pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju
apostola i proroka,
a zaglavni je kamen sam
Isus Krist. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U
njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište
Božje u duhu" (Ef 2,19-20). Pozvan da bude apostol, i sv. Matija je bio vatren
svjedok Isusova uskrsnuća.
U bazilici Sv. Matije u Trieru uklesana mu je iz pera učenoga bibličara
Kornelija a Lapide ova pohvala:
"U Gospodinovu je zakonu bio veoma učen, tijelom čist, duhom razborit, u
rješavanju pitanja Svetog pisma oštrouman,
u savjetovanju vidovit, u govoru okretan, činitelj mnogih čudesnih znakova,
raširenim je rukama prema nebu kao mučenik Bogu predao dušu."