Svetica
Majku dvojice apostola Jakova Starijega i Ivana Crkva štuje kao sveticu.
Njezino hebrejsko ime 'Šalom' znači sreću i mir, ono što bismo
hrvatski najbolje
izrazili pojmom blagostanje. Ono odgovara grčkom imenu Irene, po naški Irena.
Evanđelisti Salomu prikazuju kao osobu koja je bila vrlo bliska s
Marijom;
Sv. Ivan u svome Evanđelju spominje da je Saloma na Kalvariji stajala
pod
Isusovim križem (Iv 19,25). Marko je naziva Saloma, a Matej
"majkom sinova Zebedejevih".
Sveti Marko medu trima ženama mironosicama, koje su na uskrsno jutro žurile
prema grobu da pomažu Isusovo tijelo, spominje i Salomu.
Sveti Matej opisuje Salomu kako je od Isusa za svoje sinove u njegovu
kraljevstvu molila počasna mjesta.
U odgovoru na tu neobičnu molbu Gospodin se izravno obraća Jakovu i Ivanu
pozivajući ih s ljubavlju
na život pregaranja i žrtve, na sudjelovanje u kaležu njegovih muka. Ako se
tome budu velikodušno odazvali,
postat će dionici i njegove pobjede i slave u kraljevstvu nebeskom.
Štovanje je sv. Marije Salome u nekim biskupijama veoma živo.
Štuje se naročito u Palestini, u Carigradu, u Arlesu u Francuskoj, u Tournaiu u
Belgiji,
te u Italiji u biskupiji Veroli, tamo je naročito štovana, i u Castelliri, u
biskupiji Sora.
Sv. Marija Saloma u svetačkoj ikonografiji često se nalazi u skupini žena
mironosica
s posudom dragocjene pomasti. Osobito su lijepe slike tih svetih žena što ih
naslikaše
velemajstori slikarske umjetnosti Albrecht Durer i Beato Angelico.
Najveća je odlika ove svetice što je vjerno pristajala uz Krista, što
ga je slijedila,
što se na Veliki petak nalazila podno njegova križa i što je njezina ljubav išla
i s onu stranu groba.
Isus je nagradio njezinu vjernost već na ovome svijetu jer ga je medu prvima
zavrijedila vidjeti uskrsnula,
te okusiti neopisivu radost uskrsnoga jutra.
Sveti Matej opisuje taj susret ovako: "Najedanput im dode Isus u susret
pa im reče: 'Zdravo!'
One pristupiše k njemu, obujmiše mu noge i pokloniše mu se.
Nato im Isus reče: 'Ne bojte se ! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju.
Ondje će me vidjeti'' (28,9-10).
Medu sveticama toga neopisivog susreta bila je i sv. Marija Saloma.
Taj kratki sretni susret pretvorio se poslije svetičine smrti u kraljevstvu
nebeskom u vječno blaženo gledanje i uživanje Gospodina.