Svetac Mučenik
U svetom Justinu dolazimo u II. stoljeću do
posve novog tipa kršćanskoga sveca.
To je tip intelektualca, učena čovjeka koji se bavi znanošću,
filozofa koji razmišlja o smislu života i o posljednjem uzroku svih stvari.
Justin je rođen početkom II. st. u srcu Samarije. Svu njegovu pažnju
zaokupljali su filozofski problemi.
U njegovo doba filozofija nije bila neka apstraktna znanost, daleka od života,
već više egzistencijalna, životna.
Za istinom se tragalo da bi se lakše došlo do sreće, do ostvarenja ona čovjekove
vječne i praiskonske težnje.
Tek ta je filozofija Justinu pružila neko zadovoljstvo, upravljajući mu život
prema promatranju Boga.
Neumorni tražitelj potpune istine se povlači na samotno mjesto kraj mora
nadajući se da će u tišini i
razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s
tajanstvenim starcem
koji mu otkri da se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama
proroka i u novozavjetnim spisima.
Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću. Justin se sada svim žarom dao
na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma,
koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio
krštenje. Sv. Justin svjedoči kako Kristova mudrost
nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su
djelovali i kršćani s kojima je dolazio u dodir.
Obrativši se na kršćanstvo, Justin se dao na apostolat, osobito među ljudima
veće kulture. Čitav je Justinov život
poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, bilo svjedočenje za
istinu Isusa Krista Raspetoga.
Povod pak njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom
Krescentom koji Justina optuži
vlastima da naime ruši rimsku vlast. Justin bi bačen u tamnicu s nekolicinom
svojih učenika, a samu smrt ti su
sveti mučenici podnijeli najvjerojatnije godine 165. za vrijeme cara Marka
Aurelija.