Sveci
Danas slavimo onaj blaženi bračni par što je poklonio život Majci Sina
Božjega.
O Joakimu i Ani u Svetom pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime
prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća, koji se općenito
naziva Protoevanđelje sv. Jakova. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene
su neke pojedinosti što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori
o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa
je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi
prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana
nalazio u hramu,
prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost
zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije
ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset
dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.
U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila.
U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete.
O toj je stvari po anđelu bio obaviješten i Joakim, te pozvan da se iz pustinje
vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset
jaganjaca.
Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku
i dala joj ime Marija -(Mirijam). U trećoj godini roditelji su je
prikazali Gospodinu. Protoevanđelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina
rođenja.
Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili
Betlehem.
Isti spis drži da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o kasnijem
njegovu
i Aninu životu nakon Marijina prikazanja ne spominje ništa.
Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo
ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje.
Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku,
a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim.
Njezinom je štovanju veoma pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom Tractatus
de laudibus sanctissimae Annae (Rasprava o pohvalama presvete Ane - Mainz,
1494).
Kult sv. Ane naročito je raširen na europskom sjeveru: u Engleskoj,
Francuskoj, Njemačkoj.
Ondje su glasovita svetišta sv. Ane u D�renu u Njemačkoj te u Aurayu u Bretanji.
Bretonci su taj kult prenijeli i u Kanadu, gdje se u Beaupr�u nalazi također
veliko svetište sv. Ane.