Ignacije Antiohijski

Svetac Muèenik Biskup

Sveti Ignacije se rodio sredinom prvoga stoljeæa, vjerojatno u Siriji. Iz naèina na koji bija¹e muèen moglo bi se naslutiti da je potjecao iz klase robova, dakle, onih koji tada u dru¹tvu bijahu najvi¹e obespravljeni. No ti su robovi u Crkvi imali potpuno graðansko pravo jer su mogli postati èak i biskupi. Ignacije bija¹e nakon sv. Petra, njegova neposrednog nasljednika Evodija, treæi po redu biskup u Antiohiji, u jednome od glavnih sredi¹ta kr¹æanskog Istoka. Kao biskup Ignacije se morao neprestano boriti protiv gnostika koji su, nakon razorenja Jeruzalema, medu razoèaranim ®idovima i kr¹æanskim vjernicima iz ¾idovstva ¹irili svoje dualistièke zablude. Uz tu borbu Ignacije sa svojim stadom bija¹e na udaru Domicijanova progonstva. Nakon careve smrti do¹lo je kraæe razdoblje mira da onda zapoène progonstvo pod carem Trajanom.

Za vrijeme toga progonstva izmeðu 110. i 115. godine pozvan je na odgovornost zbog kr¹æanske vjere i antiohijski biskup Ignacije. Kako je u vjeri ostao tvrd i nepokolebljiv, okovali su ga u lance te pod strogom vojnièkom stra¾om brodom uputili u Rim gdje bi osuðen da bude predan divljim zvijerima. Kako je brod koji je Ignacija vozio u Rim iz nama nepoznatih razloga pristao u mnogim maloazijskim lukama, to se tamo¹njim kr¹æanima pru¾ila divna prilika da pozdrave u lance okovana Kristova muèenika. U Smirni se brod dulje zadr¾ao pa je Ignacija na èelu svoje zajednice pozdravio mjesni biskup sveti Polikarp. Slièno su uèinili kr¹æani iz Efeza, Magnezija i Trallesa. Ignacije iskoristi taj prisilni boravak u Smirni pa napisa kr¹æanskim zajednicama Male Azije divna pisma, puna duhovne pouke i opomena. Kao antiohijski biskup, jedne od glavnih biskupskih stolica na Istoku, osjetio se odgovornim i za druge zajednice i svoju je odgovornost ¾elio i pismeno izraziti.

Iz Smirne Ignacije napisa pismo i rimskoj kr¹æanskoj zajednici iz kojeg saznajemo kako su vojnici stra¾ari prema njemu neèovjeèno postupali. To je pismo puno i najuzvi¹enijih misli pa donosimo iz njega barem jedan izvadak.
"Pi¹em svim Crkvama i poruèujem svima da rado umirem za Boga ako me vi ne sprijeèite. Pozivam vas da mi ne iskazujete svoju naklonost u nezgodan èas. Pustite me da budem hrana zvijerima, po kojima mogu susresti Boga. Bo¾je sam ¾ito i zubi me zvijeri melju da postanem èisti kruh Kristov. Zazivajte Krista za mene da pomoæu tih zvijeri budem ¾rtva Bogu.

Ni¹ta mi neæe koristiti dra¾i svijeta niti kraljevstva ovoga vijeka. Bolje mi je umrijeti da se sjedinim s Isusom Kristom nego kraljevati svom zemljom. Tra¾im onoga koji je za nas umro. Onoga hoæu koji je za nas uskrsnuo. Nadolazi èas moga roðenja. Oprostite mi, braæo, ne kratite mi da zadobijem ¾ivot, ne ¾elite da ostanem u smrti. Onoga koji ¾eli biti Bo¾ji ne predajte svijetu i ne zavodite ga zemalj¹tinom. Pustite me da doprem do èistog svjetla. Tek kad stignem tamo, bit æu èovjek. Priu¹tite mi da budem sljedbenik muke svoga Boga. Tko njega ima u sebi, neka shvati ¹to hoæu, i neka ima suæuti prema meni znajuæi ¹to me muèi.

Knez ovoga svijeta hoæe me oplijeniti i preokrenuti moje osjeæaje prema Bogu. Neka mu nitko od vas koji ste tamo ne pomogne. Radije budite uz mene, to jest uz Boga. Nemojte govoriti o Isusu Kristu, a èeznuti za svijetom. Neka ne bude u vas zavisti. I ako vas ja, kad doðem k vama, budem drugaèije nagovarao, ne slu¹ajte me. Vjerujte radije onome ¹to vam sada pi¹em. ®iv vam pi¹em ¾eleæi umrijeti.


Moja je po¾uda raspeta i u meni nema vatre koja te¾i za zemaljskim, nego je u meni ¾iva voda koja u mojoj unutra¹njosti ¾ubori i iznutra govori: 'Doði k Ocu!' Ne raduje me propadljiva hrana ni naslade ovoga ¾ivota. ®elim Bo¾ji kruh, a to je tijelo Isusa Krista od roda Davidova, a za piæe ¾elim njegovu krv, a to je nepropadljiva ljubav.

Ne ¾elim ¾ivjeti meðu ljudima, a to æe se dogoditi ako vi to budete htjeli. Dajte, i vi tako ¾elite da bi i vas Bog ¾elio. To vas molim s ovih nekoliko redaka; vjerujte mi, Isus Krist æe nam pokazati da govorim istinu. On je usta koja ne varaju, kojima je Otac istinito progovorio. Molite za mene da ga postignem. Ne pi¹em vam po tjelesnom nadahnuæu, nego po Bo¾joj volji. Ako budem trpio, znaèi da mi dobro ¾elite; ako budem osloboðen, znaèi da me mrzite."

U Poslanici Rimljanima Ignacije kao prvi biskup Istoka jasno priznaje primat Rimske crkve koju naziva "predstojnicom zajednice ljubavi".
Dok se brod zadr¾avao u luci Troade, Ignacije napisa jo¹ tri pisma: zajednici u Filadelfiji, Smirni te biskupu Polikarpu.

Struènjak za patrologiju O. Hagemeyer pi¹e da tih sedam Ignacijevih pisama imaju i za nas danas veliku vrijednost jer veoma jasno i sna¾no imaju pred oèima veliko znaèenje biskupske slu¾be u Crkvi. On je u tada¹njim prilikama u povezanosti s biskupom gledao jamstvo da se kr¹æanske zajednice oèuvaju od otrova krivovjernih nauèavanja. On ide tako daleko da u Pismu Efe¾anima slavi kao bla¾enu onu zajednicu koja je sa svojim biskupom tako usko i intimno povezana "kao Crkva s Isusom Kristom i kao Isus s Ocem, pa se jedinstvo stapa u skladnu cjelinu". U Poslanici Smirnjanima uèi ovako: "Gdje se pokazuje biskup, ondje mora biti i zajednica, kao ¹to se i ondje gdje se nalazi Isus Krist nalazi i katolièka Crkva."

Zajedni¹tvo s biskupom najvi¹e se oèituje u molitvi i slavljenju Euharistije. Ignacije o tome pi¹e: "Ako veæ molitva jednoga ili drugoga ima veliku moæ, koliku æe tek imati molitva biskupa i zajednice."

Kad je Ignacije napokon bio doveden u Rim, u amfiteatru je predan divljim zvijerima, koje ga pred oèima svjetine rastrga¹e i tako se ispunila njegova ¾elja da bude samljeven zubima divljih zvijeri i postane Kristov kruh. Liturgijski kalendar slavi blagdan sv. Ignacija, danas, 17. listopada, isti dan kad ga slavi i sirijska Crkva.

                                                                                       Povratak                   Home