Svetac
Uršula bijaše kršćanska djevica koja je poginula u Kölnu kao mučenica najvjerojatnije u IV. stoljeću.
Najnovija iskapanja u crkvi Sv. Uršule u Kölnu pokazala su da je već u rimsko
doba nad tri kršćanska groba bila podignuta crkva.
Položaj te crkve na jednom rimskom groblju kod novih pregrađivanja i povećavanja
crkve pridonio je stvaranju legende o 11.000 djevica,
koje da su skupa s Uršulom poginule. Naime, kad su se iskapale jame za temelje
nove veće crkve, pronađeno je mnoštvo kostiju.
Uršula je bila engleska kraljevska kćerka koja je s brojnom pratnjom pošla na
hodočašće u Rim pa su na putu u Kolnu od Huna svi bili pobijeni.
To je već druga verzija njezina mučeništva. Uz Uršulu se štuju i njezine
drugarice Priska, Eugenija, Grata, Cecilija i Verena. B. Kotting piše:
'Jedva da ima mučeničke legende koja je u rajnskoj oblasti toliko potaknula
štovanje svetaca kao što je to legendarni izvještaj o mučeništvu svete
djevice Uršule i njezinih 11.000 drugarica. U crkvi Sv. Uršule u Kölnu nalazi se
natpis koji potječe iz IV, ili V. stoljeća -
dakle još iz doba seobe naroda - a koji nas obavještava da je neki čovjek po
imenu Clematius na tom mjestu, gdje su djevice pretrpjele mučeničku smrt,
njima u čast umjesto spaljena i razorena poganskoga svetišta podigao crkvu. Prva
svjedočanstva štovanja sv. Uršule potječu iz VIII. ili IX. stoljeća.
Legenda, koja pripovijeda o Uršuli i njezinim drugaricama (Aureliji, Kumeri,
Kunigundi), označuje Uršulu kao kćerku jednoga britanskog kralja,
ona je odbila prošnju za udaju jednoga poganskoga kraljevskoga sina i
zavjetovala djevičanstvo. Sa svojim se drugaricama ukrcala na brod da
otputuje iz Engleske te je, ploveći rijekom Rajnom, pristala u Kolnu, a taj su
grad tada opsjedali pogani koji i nju ubiše. Veliki utjecaj na proširenje
i prihvaćanje te legende imale su i 'objave' sv. Elizabete iz Schönaua. Kult se
sv. Uršule iz Kolna proširio u Španjolsku, Italiju, Dansku, dapače čitavu
Europu. Broj 11.000 potječe iz jedne srednjovjekovne pogrješke kod prepisivanja
jer izvorna legenda govori o Uršuli i 11 mučenica.
Još je u XVI, stoljeću sv. Andela Merici red što ga je osnovala stavila pod
zaštitu svete Uršule.' To su nama svima dobro poznate uršulinke koje se
i danas službeno nazivaju Red svete Uršule. No sada nas nakon svega navedenoga
zanima što napokon možemo držati o povijesnosti toliko štovane
svetice svete Uršule? - Johannes Emil Gugumus, rektor Teutonskog kolegija S.
Maria in Campo Santo, smatra da legenda o sv. Uršuli ima ipak prvotnu
jezgru koja je povijesno vrijedna, dakle, povijesno pouzdana. Povijesnost
sv. Uršule temelji se na natpisu njezine crkve u Kolnu na kojem doslovno stoji
ovo:
'Klemacije, čovjek senatorskoga ranga došavši s Istoka potaknut božanskim
nadahnućem - nanovo je sagradio ovu baziliku na svoj račun da bi ispunio zavjet
na mjestu gdje su svete djevice prolile krv za Kristovo ime.' O tom se natpisu
me8u povjesničarima i hagiografima raspravljalo sve do naših dana veoma mnogo,
dok ga W. Lewison smatra vjerodostojnim i to na temelju dobrih i uvjerljivih
dokaza. Taj natpis svjedoči o istinitosti i stvarnosti mučeništva skupine
kršćanskih
djevica u Kolnu. Novija iskapanja su dokazala da je crkva Svete Uršule sagrađena
na jednome rimskom groblju. Kad se god. 1106. grad Kđln još više proširio,
pronađeno je u blizini crkve Sv. Uršule jedno groblje (Ager Ursulanus), a kosti
koje ondje prona8oše smatrane su kostima svetih djevica i mučenica.
Razdoblje njihova mučeništva može se smatrati Dioklecijanovo progonstvo, tamo
negdje oko god. 304. Njihov se broj sa sigurnošću još ni danas ne može točno
utvrditi, a isto tako ni njihova imena. Osim spomenutih navode se još i ova:
Brittola, Martha, Saula, Sambatia, Saturnina, Gregoria, Pinosa, Palladia.
Sveta Uršula je zaštitnica grada Kolna, a u prošlosti je bila zaštitnica
studentske mladeži u Beču, Coimbri i Parizu. Njezinu pomoć i zaštitu vjernici
zazivahu za
vrijeme ratova, zatim da bi si isprosili sretnu smrt. Postoje čak i Litanije
svete Uršule za sretnu smrt. Sveticu zazivaju u pomoć ozlijeđeni od opekotina.
Smatraju je zaštitnicom dobra braka, učiteljica, trgovaca suknom. U srednjem
vijeku nastadoše i brojne bratovštine sv. Uršule, kojima pripadahu čak i
biskupi,
opati i kraljevi. Njezin se blagdan naročito svečano slavio u Kolnu. Kroz grad
bi išla procesija sa svetičinim relikvijama. Znamo iz Memoriala blaženog
Petra Fabera koliko je taj Božji ugodnik štovao svetu Uršulu i njezine
drugarice.