Svetac
O današnjem svecu imamo malo povijesnih podataka. Znamo
da je bio svećenik u Rimu
i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled
i kod pogana
i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268-270) htio ga je osobno
upoznati.
Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato
molitvom
spremio za skori svršetak, za mučeničku smrt. Na upit jednog od sudaca što misli
o rimskim
bogovima odgovorio je da su oni demoni na što je cijela skupština skočila na
noge i tražila njegovu smrt.
Car se pobojao pobune i Valentina preda gradskom prefektu a ovaj opet sucu
Asteriju.
Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao išibati, a zatim naredi da mu
odrube glavu.
Bilo je to 269. godine na Flaminijskoj cesti.
14. veljače
Teško je protumačiti činjenicu da se u narodu naročito štuju baš oni sveci o kojima nemamo nikakvih sigurnih povijesnih podataka. Kod nas je veoma razvijeno štovanje sv. Valentina baš na današnji dan. Njemu su posvećeni mnogi oltari, osobito na području stare zagrebačke nadbiskupije, a u Batini u Baranji podignuta mu je župna crkva. Mnogi bi vjernici, a još više svećenici koji danas moraju propovijedati, htjeli što više saznati o današnjem svecu. Moramo ih, na žalost, razočarati, jer ne znamo gotovo ništa. Ono što znamo samo je legenda. Da ih, ipak, posve ne razočaramo i ne ostavimo na cjedilu, evo bar nešto.
Rimski martirologij spominje sv. Valentina s izvještajem koji potječe od sv. Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. On ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o sv. Valentinu kaže da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268-270) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori svršetak, za mučeničku smrt. Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara. Taj mu je rekao:
«Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak k staroj vjeri u rimske bogove.»
Valentin je odvratio: «Svijetli care, kad bi bar nešto
slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin
Božji.»
Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: «To su demoni!»
Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je
zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu istumačio osnovne kršćanske
istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: «Valentin
je čarobnjak!» Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa
je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Molitvom i
polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku. Asterije se odmah dao
krstiti te uskoro skupa sa svojom obitelji umre mučeničkom smrću. Gradski je
prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim naredi da mu odrube glavu.
Bilo je to godine 269. na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala neka žena
Sabinilla.
Jedan drugi izvještaj mlađega datuma spominje da je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog. Narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od ranog srednjeg vijeka.
Kad čitamo kritički pisane studije o sv. Valentinu, ostajemo zbunjeni. Naša se zbunjenost temelji na činjenici da je baš taj za povjesničare tako nesiguran i sporan svetac i mučenik toliko štovan. U tome se štovanju očito krije nadnaravni element. Pa da li je moguće da sve to skupa visi u zraku? Nije li, ipak, rješenje u tome da su se povijesni podaci o svecu izgubili? Znamo da je Dioklecijan dao spaliti sve kršćanske spise do kojih su njegovi krvnici mogli doći. Mnogo je toga propalo i kasnije za seobe naroda i drugih nedaća. Povjesničari su neumoljivi. Oni priznaju samo ono za što imaju pisane izvore. Kao učenjacima ne smijemo im zamjeriti. Ali, osim strogo znanstvenih postoje li i drugi vjerodostojni kriteriji? Možda postoje. Jedan bi od njih mogao biti «sensus fidelium» - kršćanski osjećaj Božjega puka. Taj nam kod sv. Valentina može biti mjerodavan jer drugi - povijesni - sve stavlja pod upitnik.
Za vjernike koji se danas okupljaju oko oltara, slika i kipova sv. Valentina, neka to bude dan obnove u ispovijedanju vjere, u prihvaćanju svakidašnjeg križa, u kršćanskom životu, bez žalosnih ustupaka bilo kome ili bilo čemu. To je ono najvažnije, a objektivnu stvarnost ćemo saznati tek u vječnosti.
14. veljače - Sveti VALENTIN
OSOBNA ISKAZNICA:
Ime: Valentin
Rođen: u 3.st.
Zvanje:
svećenik, biskup
Umro: 269.g.
mučeničkom smrću
Zaštitnik:
očiju, padavičara, zaljubljenih
Spomendan: 14.
veljače
Baš je neobičan taj sveti Valentin! Jedva da se zna da je uopće postojao, a tako je silno popularan! Dakako, glavni je razlog to što je on "zaštitnik zaljubljenih". Suvremeni trgovci lukavo to koriste, ako treba i neku novu "legendu" o njemu izmisle, samo da bi lakomislene zaljubljene naveli da na Valentinov dan što više potroše uzajamno se darujući... Otkrijmo stoga što se doista o sv. Valentinu zna, premda i to bila legenda, ali iz davne prošlosti...
Sv. Valentin spominje se u Rimskom martirologiju, u izvještaju koji je u 8.st. zapisao sv. Beda Časni. Tu piše da je živio u 3. stoljeću i bio svećenik u Rimu. Odlikovao se mudrošću i dobrotom te su ga voljeli i kršćani, ali i pogani, nevjernici. Zato ga je osobno želio upoznati car Klaudije II.Gotski, koji je vladao od 268. do 270. godine. Pozvao ga je, a Valentinu je bilo jasno da bi to mogao biti "škakljiv" i opasan posjet, pa se molitvom dobro pripremio i za moguću mučeničku smrt.
Bez straha i pred carem !
Car mu je rekao: "Valentine; rado bih čuo tvoju mudrost i želio biti tvoj
prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak k staroj vjeri u rimske
bogove." To "samo jedno" za Valentina je bilo "puno previše", pa je odgovorio:
"Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikada od mene ne bi
tražio. Krist je za mene pravi sin Božji!" Još je nastavio caru tumačiti osnovne
istine kršćanske vjere, a kad su carski suci i ostali dvorani opazili kako se
car "smekšao" i kako bi ga Valentin mogao obratiti uglas počeše tražiti smrt za
njega. Gradski je prefekt vikao. "On je čarobnjak!", a svjetina se uskomešala.
Plašeći se pobune, car je Valentina predao u ruke prefekta, a ovaj ga je uputio
sucu Asteriju. No sv. Valentin; čudesno je vratio vid njegovoj slijepoj; kćeri,
te je cijela Asterijeva obitelj "progledala" i prihvatila kršćanstvo! Dakako, to
ih je dovelo do mučeničke smrti, baš kao i Valentina, kojem je 269.g. na
Flaminijskoj cesti odrubljena glava. Pokopala ga je neka žena Sabinilla...
Jedan ili dva Valentina ?
I to bi bilo to.... sve o svetom Valentinu. Zapravo, neki još smatraju da je
bio i biskup u Temiju, Italija, gdje 14, veljače slave Valentina biskupa. Za "temijskog
Valentina" spominje se kako je ozdravljao padavičavu djecu, te se tako Valentin
zaziva u pomoć; kod, očnih bolesti i padavice.
Pa otkud onda njegova vezanost uz zaljubljene. Brojne su druge legende
koje tvore tu vezu... Po jednima, Valentin (da li taj isti ili neki drugi?) je
živio u osami i uzgajao cvijeće, koje je dijelio prolaznicima pa se tako na
njegov dan razvio običaj darivanja onih koje volimo. Po drugim legendama
Valentin je tajno ženio rimske vojnike, kojima je car to branio da ne bi postali
lošiji,borci...
Prvi proljetni svetac
Ipak, vjerojatnije će biti da je sv. Valentin postao zaštitnik zaljubljenih zato što je on prvi "proljetni svetac". Na njegov se dan priroda već polako budi iz zimskoga sna, "budeći" na osobit način i čovjeka. Nije li upravo proljeće godišnje doba zaljubljivanja? K tome, uvođenjem proslave sv. Valentina istisnulo se neke poganske svečanosti, koje su slavile "božanstva" proljeća, prirode, ljubavi... Svečev se blagdan slavio već u doba pape Grgura Velikog (6.st.), a u kasnijim stoljećima osobito se razvio u Engleskoj. Crkvama i brojnim oltarima uvelike ga se štovalo i u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske te u Sloveniji.
Primjer uzvišene ljubavi.
Današnji pak, način ''proslavljanja , Valentinova", koje prati hrpa kičastih
ružičastih srdašaca i Amorovih strelica, čisti je "uvoz sa zapada". Dakako,nema
ništa loše u tome što ćemo na, taj dan darivati naše drage i voljene osobe i
prijatelje - ali pritom je dobro znati ono po čemu je Valentin doista, opstao
kroz sva ta stoljeća - a to je uzvišena.ljubav prema Bogu i ljudima.
Tako Silno jaka da je bio spreman dati i život za nju! To neka vam bude primjer
ljubavi, a ne ono što nam premnogi danas prodaju kao "ljubav", potpuno
obezvređujući, tu riječ!
VALENTINOVO
Pripovijest o sv. Valentinu, zasigurno jednom od najpoznatijih svetaca, vodi nas u doba drevnoga Rimskog Carstva. Mladi redovnik po imenu Valentin živio je u doba kada su Rimljani progonili kršćane i bio je poznat po svojoj ljubaznosti kojom je drugima pomagao.
Danomice je radio u svom vrtu. Jednog dana približi mu se djevojčica koja ga
zamoli za ružu da je ponese bolesnom dječaku.Vrativši se nakon nekoliko dana,
ispripovjedi mu, kako je dječak bio sretan što je dobio ružu i zamoli ga da mu
donese još jednu. Valentin joj dade ružu da je ponese svome prijatelju, ali
odluči pohoditi siromašne, bolesne i osamljene, noseći svakome ružu da ih
obraduje.
Valentin je postao vrlo popularan, ali kad je počeo pomagati progonjenim
kršćanima, rimski
ga je car bacio u zatvor gdje je ostao godinu dana. Rimski su vojnici postupali
s njim vrlo okrutno. Bičevali su ga, kamenovali i konačno mu 14. veljače 269.g.
odrubili glavu na Flaminijevoj cesti. Na tom je mjestu g. 350. podignuta crkva.
Uto doba bio je običaj da se 15. veljače slave Luperkalije, starorimska
svetkovina u čast boga pastira, dan radosti i veselja, kada su mladi Rimljani
birali svoje drage za sljedeću godinu. Mnoge od tih drevnih običaja prihvatilo
je i kršćanstvo. 14. veljače postao je konačno poznat kao Dan sv. Valentina ili
Valentinovo.Taj se drevni običaj proširio u Englesku i Škotsku, a mladi bi
neženje ubacivali valentinsku ljubavnu poruku na prag svoje izabranice. To su
vjerojatno bile prve razglednice ikada razaslane, u 16.stoljeću.
Te su prve čestitke bile vrlo lijepe, često obrubljene vrpcom i drugim ukrasima.
Tu su bili i stihovi, a mnogi je mladi pjesnik uvjerljivo izrazio svoju ljubav
prema djevojci. 1840-ih godina Sjedinjene Američke Države ustanovile su
poštanski sustav valentinskih čestitaka koje
su postale uobičajene i lakše ih je bilo slati. Upravo po ljubavi i ljubaznosti
Valentin je našao svoj put do srca ljudi. Jedna od pripovijesti dovodi ga u
svezu s čudom vraćanja vida slijepoj kćeri njegova tamničara. Valentin je
napisao oproštajnu poruku mladoj djevojci uoči svog smaknuća i potpisao "od tvog
Valentina."
Radujmo se srcu i cvijeću koje ćemo dobiti na Valentinovo. ...