Svetac
Toma Becket kojega se danas spominjemo, prije nego je postao nadbiskup i
primas Engleske
bijaše kancelar engleskog kralja, poslušan dvorjanin, prijatelj raskoši i
pristaša kraljevskog apsolutizma.
Postavši nadbiskupom god. 1162. pretvorio se u strogog asketu i vatrenog borca
za prava Crkve protiv
kraljevih presizanja. Jedna od glavnih značajki Tomina karaktera bijaše
veoma razvijen osjećaj dužnosti.
Stoga je smatrao da kao primas Engleske ima zastupati interese Crkve, a ne više
interese kralja kao što je
činio dok je bio njegov kancelar. Između kralja i Tome dolazi do sukoba a Toma
se kazni pokorom u trajanju
od 40 dana što je bio blizu popuštanju kraljevoj a ne Crkvenoj vlasti. Kralj
Henrik II. osudi Tomu kao
veleizdajnika i svrgne ga s nadbiskupske stolice. Toma pobjegne u Francusku Papi
Aleksandru III.
Nakon 6 godina izgnanstva Toma se kao Papin legat vrati u Englesku a kralj se
bojao izopćenja pa mu
ne učini nikakvog zla. Međutim, kralj je izrazi želju da ga se oslobodi toga
čovjeka na što normanski vitezovi
provale u katedralu 29. prosinca 1170. godine i ondje ubiju Tomu. Narod je
Tomu odmah nakon smrti počeo
častiti kao sveca a papa Aleksandar III. službeno ga kanonizira već 1173.
godine. Da bi ublažio bijes naroda,
sam kralj je hodočastio na grob Tome Becketa i ondje se podvrgao kazni javnog
bičevanja godine 1174.,
a to je bila zadovoljština za sva zla koja je učinio protiv Crkve i Tome.