Sluga Božji
Sluga Božji Petar Barbarić rođen je 19. svibnja 1874. u Žiljevištima, župa
Klobuk u brojnoj obitelji.
Njegovi su roditelji bili pobožni i bogobojazni ljudi. Vjera, molitva,
nedjeljna misa, post, slavljenje
blagdana bile su stvarnosti koje se same po sebi razumiju, s kojima se živjelo u
ovoj obitelji.
Veliku pobožnost roditelji su usadili u svoju djecu pa najstariji sin postade
franjevac, a Petar pođe u
travničko sjemenište. Velike pobožnosti, Petar je bio željan znanja i rado se
družio s knjigom.
Kad mu je bilo 12 godina otvorena je u Veljacima osnovna škola . Među njezinim
prvim đacima bio je
Petar Barbarić. Bio je najbolji učenik i za dvije godine uspio je odličnim
uspjehom završiti četiri razreda škole.
Zbog nemogućnosti da ga dalje školuju, roditelji Petra dadoše u trgovinu kod
jedne dobre obitelji.
Godine 1889. rektor je travničkog sjemeništa razaslao pismo učiteljima po BiH
moleći ih da mu preporuče
dobre i nadarene mladiće koji bi se željeli posvetiti svećeničkom staležu. Tako
je Petar stigao u Travnik i
kroz osam godina bio prvu i svom razredu, uzoran u svemu. Provodio je običan
život tadašnjeg đaka sjemeništarca,
ali ta običnost bila je neobična, jer je vrijeme dobro iskorištavao, s milošću
Božjom surađivao, odgojiteljima i
profesorima bio poslušan, prema njima puno poštovanja i poučljivosti, a prema
sudrugovima uvijek društven,
spreman pomoći. Postao je pravo svijetlo travničkog sjemeništa. Ozbiljno se
spremao i izgrađivao za službu
Crkvi i narodu. U višim je razredima donio odluku da stupi u Družbu Isusovu i
postane isusovac.
No Bog je s njim imao drugi plan. Petar se kao sedmoškolac za jedni šetnje teško
nahladio, navukao sušicu i
godinu dana kasnije umro, položivši prije toga isusovačke zavjete. Svoju je
preranu smrt primio svjesno kao
dar iz Božje ruke. Mladić nije navršio ni 23 godine, a u tako kratkom životnom
vijeku postigao je da ga se
pobožni vjernici sjećaju i stotinu godina nakon smrti. O Petru je napisano mnogo
stranica, u Travniku je
svečano proslavljena stogodišnjica smrti a proces za njegovo proglašenje
blaženim i svetim je u tijeku.
Svetica
Očevidac, sv. Ivan Evanđelist piše: "Kod Isusova križa stajale su njegova
majka i sestra njegove majke,
Marija Kleofina i Marija iz Magdale" (Iv 19, 25). U tom za povijest čovječanstva
naj presudnijem času
pod žrtvenikom križa, dok se na njemu prinosila Isusova žrtva, stajala je i
Marija Kleofina.
Već samo zbog toga ona zaslužuje da joj u povijesti svetaca ostane trajan
spomen. Prema evanđeoskim
izvorima ona je i majka apostola Jakova Mlađeg i Josipa. Josip je vjerojatno bio
samo Isusov učenik,
dok je Jakov pripadao onome užem krugu oko Isusa tj. apostolskom zboru koji
postade stup Kristove Crkve.
Marija Kleofina ostaje na Kalvariji i nakon Isusove smrti, prisustvuje njegovu
pokopu, a na uskrsno jutro s
ostalim ženama polazi na grob da pomaže Isusovo tijelo.