Svetica, Crkvena naučiteljica
Katarina Sienska uz Tereziju Avilsku prva žena, proglašena naučiteljicom
Crkve, od mnogih je smatrana mističarkom i sveticom, kod koje je izvanredno
naglašena ljubav prema Kristu i Crkvi. Činila je to u vrlo teškom razdoblju
crkvene povijesti, u XIV. stoljeću, kad su pape stolovali u Avignonu te bili pod
utjecajem francuskih kraljeva, što je rodilo mnogim neželjenim posljedicama.
Doživjela je i zapadni raskol, kad je Crkva imala dvojicu papa.
Katarina je rođena kao blizanka s još jednom sestrom 25. ožujka 1347. u Sieni, a
bila je 25. dijete u svojih roditelja. Katarinu je još kao malo dijete, čim je
došla do uporabe razuma i prvih spoznaja, neobično, upravo magično privlačila
crkva i sve što se u njoj zbiva. Katarinu je Bog već od najranije mladosti vodio
izvanrednim putem pa je djevojčica već sa 6 godina života imala na cesti svoj
prvi zanos i neko viđenje.
Kad je Katarini bilo 15 godina zadesila ju je vrlo velika bol. Umrla joj je
najdraža sestra Bonaventura. To ju je toliko potreslo da je odlučila prekinuti
sa svijetom te se pridružiti dominikanskim trećoredicama, kojih je u Sieni bilo
stotinjak. Majka se tome vrlo protivila jer joj je već bila našla pristala
zaručnika. Katarina je bila vrlo odlučna djevojka pa je svoju odluku o izboru
zvanja provela u djelo. U 19. godini života Katarina je u mističnom zanosu
doživjela svoje zaruke s Kristom postavši tako Njegova zaručnica. U jednom joj
je viđenju Isus naložio da se posveti apostolatu i tako njezinu, prilično
skrovitu, životu dođe kraj. Deset posljednjih godina života provest će na
putovanjima. Borila se za politiku pomirenja među gradovima, pokrajinama i
državama te za obnovu u Crkvi. Godine 1374. harala je po Italiji kuga i Katarina
se dade na dvorbu jadnih bolesnika. Mnogima je svojom molitvom vratila natrag
željeno zdravlje, a njezin je hrabri primjer potaknuo i druge da pomažu
bolesnicima. Ona je svima ulijevala pouzdanje.
Nalazeći se 1. travnja 1375. u crkvi Sv. Katarine u Pisi, a primivši svetu
pričest, zadobi pet rana na rukama, nogama i prsima.
Rekli smo da je Katarina mističarka Crkve, a time smo htjeli reći da je kao malo
tko u svome duhovnom životu i molitvi nosila sve muke i probleme Crkve kojih je
u njezino doba bilo vrlo mnogo. No ona nije ostala samo kod mistike, već je
prešla i na akciju. Zato je 18. lipnja 1376. s dvadesetoricom svojih sljedbenika
pošla u Avignon k papi Grguru XI. da ga sklone i upravo moralno prisili na
povratak u Rim. Već prije susreta s njime poslala mu je nekoliko vrlo energičnih
pisama u kojima vapi za duhovnom obnovom Crkve i za povratkom Pape u sjedište
njegove biskupije. Katarina se s Papom sastala tek u rujnu 1376. Papa ju je
poslušao i vratio se u Rim i tako se dokončalo 70 godišnje avignonsko
prebivalište pap�, koje Talijani nazvaše "babilonskim sužanjstvom".
G. 1377. Katarina je u svom rodnom gradu osnovala samostan, u kojem je rijetko
boravila, jer je gotovo stalno bila na putovanju.
Sveta Katarina je malo pred smrt doživjela još jednu veliku bol: to je zapadni
raskol, koji će potrajati 40 godina. To će je slomiti i ona 29. travnja 1380.
umire u Rimu. Posljednje su joj riječi bili zazivi Kristovoj krvi: "Sangue,
sangue!" - Krv, krv!
Papa Pavao VI. proglasio je Katarinu Siensku naučiteljicom Crkve. Bilo je to 27.
rujna 1970. Tu je čast od žena do sada, tjedan dana prije nje, doživjela još
jedino sv. Terezija Avilska. Italija sv. Katarinu Siensku, uz sv. Franju
Asiškoga, štuje kao svoju prvotnu zaštitnicu.
Povratak
Svetac Prezbiter
Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski rođen je 31.1.1673. u Montfort-La-Cane-u u Francuskoj, a u nebo je otišao 28.4.1716. Svetim ga je proglasio papa Pio XII. 1947. godine.
Postoje
tri redovničke kongregacije u Katoličkoj Crkvi koje se temelje na duhovnosti
sv. Ljudevita:
- Družba Marijinih misionara (kraće montfortanci)
- Kćeri Mudrosti
- Braća sv. Gabriela