|
KARDINALOVA BOŽIĆNA
ČESTITKA
POSREDSTVOM
ELEKTRONSKIH MEDIJA
Poštovani gledatelji i slušatelji u Domovini i
inozemstvu, draga braćo i sestre !
1. Iz godine u godinu u božićnoj noći
slušamo anđeoske riječi: »Javljam vam blagovijest, veliku radost
za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj –
Krist, Gospodin«. To je objava kojoj tijek vremena ne umanjuje
svježinu i svake godine zvuči drukčije. Osjećamo je i
doživljavamo u svjetlu događaja koji su obilježili naše iskustvo
u vremenu što ga živimo. Događaj božićne noći, rođenje Isusa u
Betlehemu, dar je i poziv svemu čovječanstvu.
Božić stavlja pred nas pitanje: što nam je to Isus zapravo
donio? Papa Benedikt XVI. na to pitanje ovako odgovara: »Donio
je Boga. Sada poznajemo njegovo lice, sada ga možemo zazivati.
Sada znamo put kojim, kao ljudi, trebamo ići. Isus je donio
Boga, a time izrekao istinu o našem cilju i našem podrijetlu.
Samo tvrdoća našega srca može smatrati da je to malo. Da, Božja
moć u svijetu je tiha, ali je ona istinska moć, moć koja traje«,
kaže Sveti Otac.
U Isusu Kristu dogodio se susret Boga i čovjeka. On je postao
Božji dar čovječanstvu i otvorio mogućnost temeljnoga susreta
božanskoga i ljudskoga. Po ljudima koji su dodirnuti Bogom, Bog
se na poseban način daruje drugim ljudima. Stoga u jezgri Božića
živi logika darivanja.
2. Braćo i sestre, nalazimo se u godini koja
je za Crkvu i hrvatsko društvo obilježena pohodom pape Benedikta
XVI. Hrvatskoj. Spomen na taj pohod iznova uprisutnjuje u nama
događaj koji je postao doživljajem mnoštva pojedinaca i
hrvatskoga narodnog bića, koje je susrelo Svetog Oca, ali i sebe
sama. Taj doživljaj, ostvaren u susretu, ima u sebi nemjerljivu
vrijednost. Živjeli smo ga u riječi i pjesmi, pogledu i misli,
dodiru i šutnji, zahvali i molitvi.
Slika zajedništva Svetog Oca s mladima i molitvena šutnja
koja je ispunila Trg bana Josipa Jelačića, obišla je našu
Domovinu i svijet te zasjala poput zvijezde u božićnoj noći,
ponavljajući nam poruku nade, pozivajući nas da se ne predamo
utjecaju navjestitelja straha, beznađa i sebičnosti, koji
čovjeku žele oteti budućnost.
Nismo li ponosni što smo mogli čuti Papine riječi da su mladi
pokazali svijetlo lice Hrvatske, okrenute prema budućnosti? Ti
su mladi niknuli iz humusa slobodne Hrvatske. To su djeca
roditelja koji ih znaju voljeti, usmjeravati i odgajati tako da
postojano i vedro žive međusobno i s Bogom. Njima je Benedikt
XVI. rekao: »Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca,
daje vam da shvatite da se vaša sreća ostvaruje u prijateljstvu
s Njime, u zajedništvu s Njime«.
3. Sveti Otac je pokazao da visoko cijeni
osjetljivost i zauzetost Crkve za obitelj pridruživši nam se na
proslavi prvoga Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih
obitelji. Naglasio je da »u današnjoj Europi, narodi čvrste
kršćanske tradicije imaju posebnu odgovornost u obrani i
promicanju vrijednosti obitelji utemeljenoj na ženidbi, koja bez
sumnje ima presudnu ulogu kako u odgojnom tako i na društvenom
polju«. Bez obitelji, te temeljne stanice društva, nema
budućnosti.
Drage obitelji, dragi roditelji,
dok vam ovo govorim sjećam se našeg zajedništva sa Svetim
Ocem na zagrebačkom hipodromu. Papa Benedikt XVI. tada je pred
nas stavio najveće od svih sredstava, koje pruža snagu i
sigurnost – molitvu.
Molitva nam uistinu ne može odmah donijeti materijalnu
sigurnost, ali može nam dati duhovnu sigurnost koja je jača od
svake nesigurnosti. Molitva i snažno pouzdanje u Boga koji je
izvor života, mogu svaku situaciju, ma kako se činila beznadnom,
učiniti novim početkom, dati nam snagu koja i u najtežim
prilikama pronalazi rješenje.
U toj borbi s nesigurnostima nitko u našem hrvatskom društvu
ne smije biti prepušten samom sebi. Molim Gospodina da usmjeri
naše misli i srca prema dobru i zahvalnosti; da učvrsti nakane
koje teže prema zajedništvu i pomirenju; da udijeli snagu i
sigurnost malodušnima; da ublaži patnje bolesnima i podari
utjehu klonulima. Neka nam božićno slavlje pomogne u očuvanju
sloge i unošenju Božjega Duha u naše međusobne odnose.
4. Novorođeni Isus ne traži druge
pobožnosti, doli one koja otklanja sebičnost; niti drugoga dara,
doli onoga koji ne previđa potrebe bližnjih. Došao je ponajprije
zato da u sebi ne ugušimo potrebu za njegovim milosrđem; da se
oslobodimo grijeha, da prihvatimo njegovo opraštanje i dar koji
oslobađa. Nijedan naš grijeh nije toliko velik, da ga Božja
ljubav ne bi otklonila i iscijelila naše rane.
Isus je došao kako bismo lakše prevladali uskogrudnosti,
možda i među najbližima; kako bismo izašli iz zatvorenosti i
kako svoja trpljenja iz ljubavi ne bismo smatrali uzaludnima…
Isus je došao da teret naših pitanja i životnih teškoća ne padne
na našu slabost, nego da nam objavi što je Bog iz ljubavi učinio
za nas.
Isus je došao kako bi nam dao radost i mir.
Svima vama, braćo i sestre u vjeri i svima vama,
ljudi dobre volje, želim čestit Božić ! |
