Svaka svetkovina i svaki blagdan ima svoj sadržaj i
svoju poruku. To vrijedi i za svetkovinu Krista Kralja. Njezin je sadržaj Pavao
izrekao u Poslanici Kološanima ovako: »Krist je savršena slika Boga
nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno – sve
na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva,
bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije
svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak,
prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti
svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu,
uspostavljajući mir krvlju njegova križa« (1,15–20).
A poruka je svetkovine Krista Kralja da je Krist naš konačni Kralj i Gospodar,
kome smo jedinome konačno svi odgovorni. Nadalje, da je svakome od nas dan
zadatak da prema svojim mogućnostima ostvarujemo Kristovo kraljevstvo već ovdje
na zemlji.
Kako to konkretno možemo ostvarivati pokazuje nam Matejevo evanđelje, 25,31–46,
a koje Crkva u Godini A svojim vjernicima čita baš na svetkovinu Krista Kralja.
Veoma zanimljiv, konkretan i pristupačan način ostvarivanja Kristova kraljevstva
pokazuje nam i René Voillaume koji nas uči da svakome donosimo bratsku ljubav
Isusa Krista.
Takvo nešto uči nas i Novi zavjet.
»Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i
Proroci« (Mt 7,12).
»Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi
bližnjega, ispunio je Zakon. Uistinu: ’Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne
poželi!’ – i ako ima koja druga zapovijed – sadržana je u ovoj riječi: ’Ljubi
bližnjega svoga kao samoga sebe!’ Ljubav ne čini bližnjemu zla. Dakle: ljubav je
ispunjeni Zakon« (Rim 13,8–10). Taj tekst pokazuje kako je ljubav srž svih
zapovijedi.
»Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije. Ako netko tvrdi:
’Ljubim Boga’, a mrzi svog brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga
vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi
Boga, neka ljubi i svoga brata!« (1 Iv 4,19–21).
Otac René Voillaume (rođen 1905), u svjetlu života i pouka Charlesa de Foucaulda
i vjeran njegovu duhu, osnovao je u listopadu 1933. u El Abiodhu u Sahari, prvo
bratstvo Male Isusove braće. U svojim djelima U srcu masa i Pisma bratstvima
istančanim smislom za iskonsku duhovnost u najsiromašnijim ljudima otkriva lik
Krista koji pati. On piše: »Valja imati na umu da je svaki čovjek Božja slika,
dakle, nešto apsolutno pisano malim slovom. Zbog toga nije gubitak vremena
ljubiti najmanjega između ljudi kao brata, kao da bi sam bio na svijetu: kakva
god bila njegova moralna bijeda, usudio bih se reći da je isto tako vrijedan
ljubavi kao i Bog sam. Isus želi da budete predani ljubavi svoje braće…«