Na današnji dan svake godine
po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, a po zagovoru sv. Blaža, biskupa i
mučenika.
Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: "Po zagovoru sv. Blaža,
biskupa i mučenika, oslobodio te
Bog od bolesti grla i od svakoga drugoga zla!" Taj je blagoslov takozvana
blagoslovina naše Crkve.
On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom
spasio dječaka kome je u grlu
zapela riblja kost.
Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa
Krista i zagovoru svetaca.
Sveti Blaž bio je također
jedan od onih nebrojenih junaka prvih stoljeća crkvene prošlosti koji su svoje
uvjerenje
zapečatili krvlju i životom. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji. Već kao
dječak i mladić više je mislio na
posvećenje svoje duše, na stjecanje vrlina nego na radosti i užitke ovoga
svijeta. V
eoma rano učinio je ono što mi danas nazivamo "fundamentalna opcija",
posvemašnje opredjeljenje za Krista,
njegov nauk i za potpun kršćanski život. Bio je za ono doba izobražen čovjek i
vršio je službu liječnika.
U njoj je bio veliki prijatelj siromaha i bolesnika. Pomagao im je ne samo kao
liječnik, već još više kao kršćanin
koji je u njima gledao i susretao samoga Krista. Svojim držanjem i
dobročinstvima postao je u gradu veoma
popularna i obljubljena osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su
po biskupovoj smrti na njegovo
mjesto izabrali Blaža. I tako on od liječnika postade apostolski nasljednik i
pastir Kristova stada.
Novu, još odgovorniju, službu vršio je svim žarom.
Za vrijeme cara Licinija
buknuo je na Istoku opet strašan progon kršćana. Prvi su na udaru bili pastiri.
Progonitelji znaju da najprije treba udariti po pastiru pa će se onda i stado
lako raspršiti i uništiti.
Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Njega su svećenici molili da
se skloni pred neprijateljima,
što je on i učinio. Ali su ga ipak otkrili, zatvorili i mučili ne bi li ga
prisilili na otpad.
Sveti biskup je hrabro podnio sve okrutne muke i nije se dao ničim zastrašiti.
Krvnik mu je godine 317. odrubio glavu. Ta je glava kao dragocjena relikvija
godine 972. došla u naš hrvatski Dubrovnik.
Grad ga je izabrao za svoga zaštitnika i već 1.000 godina stoji pod njegovom
moćnom zaštitom.
Na njegovim zidinama nalaze se svečevi kipovi, a podignuta mu je i veoma lijepa
crkva.
Dubrovčani svake godine najsvečanije slave svoga zaštitnika, a u procesiji
biskup nosi svečevu glavu koju pobožni vjernici
sa strahopočitanjem ljube. Dubrovnik i sveti Vlaho, kako Dubrovčani nazivaju sv.
Blaža, nerazdruživi su.
I u hrvatskoj metropoli
Zagrebu diže se lijepa crkva Sv. Blaža, pravo remek-djelo arhitekture našega
stoljeća.
Uz crkvu prostire se i jedna od najvećih župa našeg Zagreba. Mučenik i svjedok
vjere sv. Blaž može svakome vjerniku
služiti kao uzor vjernosti Kristu i kao primjer kršćanske dobrotvornosti prema
bližnjemu.