Franjo
Ksaverski rodio
se na dvorcu Xavier, u kraljevini Navari, 7. travnja 1506. g.
Završivši škole u domovini, pun ambicije za karijerom, nije se htio natjecati sa
svojom braćom
koja od reda bijahu vojnici, već je svoj životni
poziv tražio u crkvenoj službi. Stoga je kao mladić u rujnu 1525. pošao u
središte europske znanosti,
u Pariz, na studij. Ondje se upisao na glasovito Sveučilište Sorbonu. Nastanio
se u Kolegiju sv. Barbare.
Nakon četiri godine studija stekao je akademski stupanj »doktora«.
Ondje je počeo sanjariti o jednoj višoj karijeri,
bogatoj prihodima u svojoj domovini,
u Pamploni. No njegov sudrug sa studija privukao ga je k sebi. Bio je to njegov
zemljak Ignacije Loyola,
kasniji osnivač Družbe Isusove. On mu je često ponavljao riječi
iz Evanđelja: »Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet,
a izgubi svoj život« (Mk 8,36). Smrt majke (1529) i svete
mu sestre Magdalene (1553), otkriće revolucionara inovjeraca
koji su pohađali Sveučilište, izopačeni primjer nekih profesora, te mnogih
studenata, na Franju je učinio toliki dojam
da je položio zavjet u kapeli Svetih mučenika na Montmartru da će
hodočastiti u Svetu zemlju, te se posvetiti siromašnom
životu i svetoj čistoći. Prije nego je započeo studij teologije pod vodstvom
Ignacija Loyole obavio je velike duhovne vježbe
od 40 dana koje ga zauvijek upraviše prema Božjoj ljubavi i spasenju duša.
Po osnutku Družbe Isusove Ignacije Loyola, kao
general reda, poslao je Franju Ksavera u misije.
Na molbu portugalskog kralja Ivana III. šalje ga kao misionara u
Indiju, gdje počinje njegova plodonosna djelatnost
najprije u Goi, zatim na Ceylonu, pa na obali zvanoj
Travancor, na Malaci, na Molučkim
otocima sve do otoka Celebesa.
Vrativši se natrag u Indiju oko 1548 god. propovijeda u pokrajini Cochim.
Od 1542. djelovao je u Indiji, a 1549. g.
putuje čak u Japan i ondje udara temelje Crkve. Sve do g. 1551.
djeluje u Japanu, a 1551–1552. pokušava prodrijeti i
u Kinu.
To je bilo vrlo teško jer je u tu zemlju bio strog ulaz. Blizu kineske obale na
otoku Sancijanu, čekajući na pouzdano prijevozno sredstvo,
Franjo se teško razbolio na plućima. Nikakvo čudo jer je vladala jaka i
okrutna zima.
Lišen svake njege, na otoku Sancijanu pred obalom Kine
ujutro 3. prosinca 1552. predao je dušu svom Stvoritelju,
nakon što je po svojevrsnom obraćenju proveo život žrtvujući se u radu za duše.
Svetog Franju Ksavera smatraju pionirom misija novoga stoljeća
koje su vođene po jednom sustavnom planu,
osvajanjem i prilagođivanjem. Ksavera je resila izvanredna revnost kojoj jedva
da ima premca. Njegova su pisma puna žara za duše,
poticajna za nove misionare, apostole onih koji nisu upoznali Krista i od njega
nam doneseno spasenje.
Njegov su način misionarenja proučavali, pa i slijedili ne samo katolici, nego i
evangelici.
Računa se da je sâm Franjo Ksaver pridobio za Krista, te krstio
30.000 duša.
On je uz strogo misionarenje obavljao i druge dužnosti. Bio je Papin
legat, provincijal,
pionir koji mora izvješćivati o svojim misijama, te spremati za novo
misionaranje drugih područja.