Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu
dobre smrti.
Seljaci zazivaju sv. Barbaru za nevremena protiv groma. Njoj se
utječu i rudari koji su, radeći pod zemljom, uvijek u opasnosti.
Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć
artiljerci i to ne samo katolici već i protestanti koji donekle zaziru
od štovanja svetaca. Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama
kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca.
S blagdanom Svete Barbare povezani su i neki adventski običaji. U
nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija,
zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje opet siju
pšenicu tek na blagdan
Sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog jezičnog
područja odrežu na blagdan Sv. Barbare grančicu s trešnje, stave
je u
vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta. Tako je sveta Barbara
jedna od adventskih glasnica koja nam naviješta Božić,
dan u koji je procvao najljepši cvijet na stablu čovječanstva, Isus Krist.
To je već naviješteno u Starom zavjetu od proroka Izaije:
»Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova
korijena« (Iz 11,1).
I sveta Barbara divan je cvijet koji je procvao na stablu
kršćanstva. Legenda pripovijeda je bila kćerka Dioskorusa,
bogatog trgovca u gradu Nikomediji u Maloj Aziji.
Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa,
čuvao ju je kao dragulj i, prije nego je otišao na jedno dulje putovanje,
zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora.
Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršćanstva. Kad se vratio, našao je na
tornju probijen treći prozor, a na pragu
njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona
dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu
Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća
na otkupljenje. Otac je pobjesnio od gnjeva i predao je na muke.
Kako je Bog čudesno iscijelio njezine rane, otac ju je ponovno predao sucima
i sam je ubio vlastitom rukom.
Tako legenda kaže, no, neki teolozi misle da
je, po svoj prilici, poginula za svoju vjeru 306. god.
Iz mučeničke smrti sv. Barbare i tolikih drugih mučenika izrastao
je život i snaga duha koja nadvladava
svako progonstvo. Vjerujemo da se pobožni kršćanski osjećaj ne vara zazivajući u
pomoć svetu Barbaru.