Šimun Zelota i Juda Tadej - Alfejev

Sveci  Apostoli

Apostole možemo smatrati veoma povlaštenim ljudima jer su kroz tri godine bili u Isusovoj blizini.   On im je bio učitelj i prijatelj, s njim su mogli razgovarati, promatrali su primjer njegova života, trajno su doživljavali najdragocjenije duhovno iskustvo.   Ono što je njima dano, dano je i nama samo na jedan drugi način.   I mi možemo na jedan duhovan, mističan, kontemplativan način boraviti u Isusovoj blizini, biti trajno povezani s njime, proživljavati pojedine tajne i događaje iz njegova života.  Slavljenje blagdana apostola može nam pomoći u tome, može u nama buditi želju da i mi Isusa slijedimo izbliza.

Novozavjetni spisi dosta nas škrto obavještavaju o dvojici apostola koje danas slavimo. Šimuna spominju u četiri apostolske liste.  Matej i Marko nazivaju ga Kananejcem,
dok ga sv. Luka naziva Revniteljem ili Zelotom.   To ime s velikom vjerojatnošću govori
da je Šimun nekoć bio pristalica fanatične antirimske stranke zelota, govori da je vatreno ljubio svoj židovski narod i da je trpio što je taj narod na svome zemljištu bio pod tuđinskom okupacijom ne imajući svoje vlastite države.   U to se trpljenje baš i nije tako teško uživjeti
jer svaki zdrav i normalan čovjek ljubi svoj narod, te želi da živi u slobodi, u svojoj vlastitoj državi.  Prema legendi, obojica su apostola pretrpjela okrutnu mučeničku smrt.
Bili su prepiljeni.  U likovnoj umjetnosti Šimun se stoga obično prikazuje s pilom, a štuju ga kao svoga zaštitnika drvosječe.    Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, u svome Komentaru Poslanici Rimljanima drži da je Juda Tadej ista ličnost s Judom Jakovljevim (bratićem Isusovim).   Jakovljevim ga naziva sv. Luka, a Tadejom sv. Matej
i sv. Marko.   Sv. Ivan ga naziva Juda  "ne onaj Iškariotski".   Taj je Juda postavio Isusu pitanje: "Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu ?'' (14,22).
 
Isus mu je na to pitanje odgovorio: "Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.  Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla.   - Ovo sam vam govorio boraveći s vama.   A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh"  (Iv 14,23-26).

Zahvaljujući pitanju Jude Tadeja dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas.  Taj odgovor izriče bit nasljedovanja Isusa Krista.  Nasljedovanje se očituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u čuvanju i obdržavanju svega onoga što nas je Isus učio i što nam je rekao.

Sv. Judi Tadeju zahvaljujemo i jednu posve kratku poslanicu koja je uvrštena a knjige Svetoga pisma Novoga zavjeta.  On je počinje ovako: "Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev,"   Iz toga zaključujemo da je bio brat apostola  sv. Jakova Mladega,  koji je također napisao jednu poslanicu.  U uvodu i napomenama hrvatskoga prijevoda i izdanja Biblije iz god. 1968 čitamo: "Zacijelo je Juda, poslije smrti brata Jakova, god. 62, nastupio
u njegovo ime i s njegovim autoritetom da vjernike upozori na opasnost novih strujanja i zastranjenja, a mladom kršćanstvu.''
  Njegov kratki napis sav plamti živošću, jetkošću, energičnošću; odmah prelazi u polemiku i izravnim nagovorom prijeti onima koji promiču krivovjeran nauk i slobodarstvo u moralnom životu.   Teško je točno odrediti o kakvim je strujanjima riječ.   Bit će to preteče gnostičkih strujanja s kojima će se kršćanstvo boriti od kraja I. stoljeća pa dalje.   Pisac nastupa s duhom i rječnikom kojim su se u Starom zavjetu proroci borili protiv lažnih proroka.   Iskorištava i izvanbiblijske židovske spise, kao što su Uznesenje Mojsijevo i Knjiga Henokova,  te iz navedenih odlomaka izvodi moralnu pouku kako je to bio običaj u sinagoškom moralnom propovjedništvu.

Štovanju su  sv. Jude Tadeja  pridonijele Objave svete Brigite u kojima je Gospodin potiče
da s pouzdanjem zaziva toga apostola.  U XVIII. stoljeću štovanje je tog apostola postalo veoma popularno u Austriji, a još više u Poljskoj, gdje i danas tolike osobe nose ime Taddeusz.  Slavni poljski pjesnik Mickiewicz dao je i svom velikom pjevu naslov
Pan Taddeusz, što znači Gospodin Tadija.

Iz Austrije se štovanje sv. Jude Tadeja  proširilo i po Hrvatskoj.   Vjernici ga naročito rado zazivaju u pomoć u bezizlaznim situacijama.   Uz blagdan svetih apostola Šimuna i Jude,
 Pius Parsch  daje nam ovu pouku: "Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji.   Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili.  Njihovo je zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u mučeništvu.  To od njih moramo i mi naučiti."

                                                           Povratak                 Home