blagdan
Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga,
svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa,
koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: 'Nije ti dopušteno imati
ženu svoga brata.' Zato ga je Herodijada zamrzila i
htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i
Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio.
Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.
No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu
priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima.
Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj
reče djevojci: 'Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.'
I zakle joj se: 'Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga
kraljevstva.' Ona iziđe te reče svojoj majci: 'Žto ću tražiti?' - 'Glavu Ivana
Krstitelja,' odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: 'Hoću da mi
odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.' To ražalosti kralja, ali zbog
zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i
naredi
mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na
pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj
majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše
u grob" (Mk 6,17-29).
Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga
sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život
doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u
podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi
prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je
bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista ?
Prema Rimskom martirologiju današnji je datum
izabran za proslavu mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na
današnji dan po drugi put pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije
bila prenesena u Rim, gdje se s velikim
poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka,
mučeništvo sv. Ivana opisuje
sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena
Novoga zavjeta.
Veliki je Augustin, koga smo jučer slavili, ovim
riječima komentirao taj događaj: "Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim
se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun
okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina.
Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne
gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera.
I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: 'On mora rasti,
a ja se umanjivati.
On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je
porastao na križu."
Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip
Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo:
"Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar
čovjek i židove poticao na nastojanje oko
kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bogu
pobožno i tako se očiste."
Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront,
današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u
"strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad".
U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek
smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi,
koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Ivana Krstitelja
otvoreno žigošu zločin i nepravdu.