Jakov Zebedejev - stariji       

Svetac,  Apostol                              

Jakov je bio sin Zebedeja i Marije - Salome, te brat Ivana evanđeliste.
Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru.   Na apostolat je pozvan u proljeće
ili ljeto g. 28. od samoga Krista.   Sveti Matej o tom u svom evanđelju piše:
"Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana,
u lađici, s ocem, gdje krpe mreže.  Pozva ih.  Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim"
(Mt 4,21-22).

Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada onome najužem krugu oko Isusa.
S njima je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.

O njegovu naglom karakteru govori zgoda iz Isusova života kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti.
"Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: 'Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi ?'

Isus se okrenu pa ih ukori.  I odu u drugo selo"
(Lk 9,54-56).
Ono što još sigurno znamo o sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima apostolskim:
 "U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve.
 Mačem pogubi Ivanova brata Jakova"
 
(Dj 12,1-2).

Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge ili pandura,
koji je Jakova vodio na sud.    
Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam kršćaninom.    
Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio.   
Apostol ga je poljubio i rekao mu: "Mir s tobom!"
Poslije toga je obojici odrubljena glava.

Tijelo sv. Jakova bijaše preneseno u Compostellu, u Španjolskoj, gdje njegov grob u srednjem vijeku postade uz Rim i Jeruzalem
 najviše pohađano hodočasničko mjesto.     Španjolska ga je izabrala za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne
u nedjelju, onda je ona cijela godina jubilarna Jakovljeva godina.

Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi,
 pa onda apotekari, kožari, ratari i voćari. Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem,
što podsjeća na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem
i tako prvi od apostola pošao u mučeničku smrt.   
 Sv. Ivan Zlatousti kaže o njemu:
"Od početka ga je prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen."

Ribaru sretni Galilejskog mora,

Jakove sveti, primi našu pjesmu:

Ribarskoj mreži glas te Kristov ote,

Marni da budeš ribar, dušelovac.

Isusov pogled zanio te mlada,

S Ivanom, bratom, za njim odmah hrliš

Učenik vatren ti si uvijek bio

Kao sin groma gorio za Krista.

 

                                                                 Povratak                              Home