
Svetac, Apostol
Jakov je bio sin Zebedeja i Marije - Salome, te brat
Ivana evanđeliste.
Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na apostolat je pozvan u proljeće
ili ljeto g. 28. od samoga Krista. Sveti Matej o tom u svom evanđelju piše:
"Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i
brata mu Ivana,
u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu
i svog oca te pođu za njim" (Mt 4,21-22).
Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada
onome najužem krugu oko Isusa.
S njima je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru,
njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.
O njegovu naglom karakteru govori zgoda iz Isusova
života kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti.
"Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: 'Gospodine, hoćeš li da
zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi ?'
Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo" (Lk 9,54-56).
Ono što još sigurno znamo o sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima
apostolskim:
"U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve.
Mačem pogubi Ivanova brata Jakova" (Dj 12,1-2).
Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski
spominju i obraćenje sudskoga sluge ili pandura,
koji je Jakova vodio na sud.
Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam
kršćaninom.
Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio.
Apostol ga je poljubio i rekao mu: "Mir s tobom!"
Poslije toga je obojici odrubljena glava.
Tijelo sv. Jakova bijaše preneseno u Compostellu, u
Španjolskoj, gdje njegov grob u srednjem vijeku postade uz Rim i Jeruzalem
najviše pohađano hodočasničko mjesto. Španjolska
ga je izabrala za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne
u nedjelju, onda je ona cijela godina jubilarna Jakovljeva godina.
Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika
poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni
vitezovi,
pa onda apotekari, kožari, ratari i voćari. Slikari ga obično prikazuju
kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem,
što podsjeća na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem
i tako prvi od apostola pošao u mučeničku smrt.
Sv. Ivan Zlatousti kaže o njemu:
"Od početka ga je prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo
do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen."
Ribaru sretni Galilejskog mora,
Jakove sveti, primi našu pjesmu:
Ribarskoj mreži glas te
Kristov ote,Marni da budeš ribar, dušelovac.
Isusov pogled zanio te mlada,
S Ivanom, bratom, za njim odmah hrliš
Učenik vatren ti si uvijek bio
Kao sin groma gorio za Krista.